„Kada se trpljenje obruši na naš život, valja ga prihvatiti s osmijehom. To je najveći Božji dar: imati hrabrosti s osmijehom prihvatiti sve što nam on šalje i što traži od nas.“ Majka Terezija

Posjet školi Manawala

Posjet školi Manawala

Na početku svake misije Zdenca potrebno je napraviti evaluaciju onoga što se radilo kroz proteklu godinu. To uključuje posjete školama u kojima se provodi program kumstava. U nizu obilazaka došao je red na škole koje pohađaju djeca iz plemena Masai.

Uputili smo se u 30-ak kilometara od naše misije udaljenu Manawalu. S nama je krenuo i Kizito,sjemeništarac iz naše župe Ujewa, kako bi nam pomogao u sporazumjevanju s njima. Što smo se više udaljavali od misije, kraj je postajao sve suši i siromašniji, toliko da u tom dijelu ne uspijevaju ni ionako rijetke vrste biljaka. Ljudi uzgajaju samo kukuruz i bave se stočarstvom. Kako se približavamo odredištu ispred nas se pojavljuju male kućice prekrivene slamom i sazidane od zemljanih blokova, a okružene bodljikavim drvećem. Čovjek se zapita jesu li to najskromniji domovi na svijetu i najizdržljivije drveće koje je razvilo i bodlje samo da preživi svu sušu afričkog tla.

Prašnjavi put nas je konačno doveo do škole čiji je jedan dio izgledao kao ruševina.

Kao i svaki put prvo smo potražili ravnatelja i kratko se predstavili. Objasnili smo mu da dolazimo kao Zdenac – Kisima i da želimo vidjeti djecu uključenu u naš program, a to su ona najsiromašnija. Zamolili smo ga da ih sve pozove u odvojenu prostoriju, da ponesu svoje bilježnice, kako bismo se pobliže susreli s njima. Okupili smo se u slobodnoj učionici, predstavili se i počeli s pregledavanjem bilježnica.

Prozvali smo svakog pojedinačno i pozdravili ga. Pohvalili bi svaki njihov trud, marljivost, dobre ocjene i urednost, te ukazali na ono što nije dobro kako bi to mogli popraviti. Naglasili smo koliko je važno da budu uredni i odlični učenici kako bi ih Zdenac i dalje pomagao. Isto tako je bitno da i oni pomažu drugim učenicima jer se tako milosrđe širi dalje. Koliko sreće i ponosa na njihovim licima zbog pružene ruke, zagrljaja i napisane pohvale u bilježnici. A koliko tek na našim.

Prije nekoliko dana jednako smo posjetili i djecu u školi Ujewa, na misiji. Da im je taj osobni susret sa svakim pojedinačno važan i značajan potvrdilo nam je nekoliko djece koja su poslije došla pred naša vrata da i njima pregledamo bilježnice iako nisu u programu Zdenca. Teško je reći da nisu; nisu službeno, ali dio Isusovog Zdenca sigurno jesu.

Među okupljenom djecom u Manawali bio je i dječak Jakov koji je ušao u program prošle godine nakon što smo ga pronašli bolesnog i tada je jedva stajao na nogama. Otac je već bio odustao od njegovog liječenja, ali zahvaljujući Zdencu otišao je u bolnicu i oporavio se. Ove godine dočekao nas je zdrav čvrsto stojeći na nogama. Obišli smo i ostalu djecu koja nisu u programu i podijelili im slatkiše. Primijetili smo da u mlađim razredima ima puno više djece, a u starijim sve manje i manje jer napuštaju školu i ostaju kod kuće čuvati stado. U posljednjoj učionici (ako se tako uopće može nazvati jer je jedan zid potpuno srušen) su djeca iz vrtića.

Na jednom od preostala tri zida koji ih dijeli od učionice 3. razreda nalazi se velika rupa kroz koju se može proći. Zapitali smo se prelazi li se kod njih tako iz vrtića u 3. razred.

Nakon druženja s djecom pridružili su nam se i starci iz plemena Masai, njih 13. To su oni najpotrebniji pomoći, koji žive sami, bolesni su i ne mogu raditi. Oni su pješačili i po nekoliko kilometara da bi preuzeli pomoć koju im Zdenac pruža. Uključeni su u program na način da im Zdenac pokriva polovinu životnih troškova, a ostalo njihova zajednica jer je cilj da svi milosrdno sudjeluju u pomaganju. Na povratku smo povezli slijepog starca do prvog većeg mjesta da uzme lijekove za sebe. Masai su zaista pravi primjer najpotrebnijih naše pomoći i milosrdne ljubavi Kristove.

Kristina Prce

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Živio jednom neki bogat čovjek. Bio je široke ruke i rado je pomagao drugima. Do njega je imao kućicu siromah koji se u životu nije nagledao obilja, nego što je imao, raspoređivao bi tako da što bolje poveže kraj...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • MISIJA TANZANIJA

    U obližnjem selu Ibohora, u blizini misije Ujewa zajedno sa svojim unukom Hamzom, živi starica po imenu Agatha. Ova starica u svojim 70-im dijeli sudbinu mnogih baka i djedova u Africi, a to je da uglavnom žive sa unucima o kojima se moraju skrbiti, jer su im roditelji umrli ili ih napustili. Fizički više nije sposobna skrbiti se niti o sebi, a niti o unuku koji je učenik 4. razreda osnovne škole. Uglavnom ovisi o milosrđu drugih ljudi i o fizičkoj pomoći njenog unuka kada se vrati iz škole.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.