„Kada se trpljenje obruši na naš život, valja ga prihvatiti s osmijehom. To je najveći Božji dar: imati hrabrosti s osmijehom prihvatiti sve što nam on šalje i što traži od nas.“ Majka Terezija

Do misijskog centra Zdenac - Kisima u Ujewi

Do misijskog centra Zdenac - Kisima u Ujewi

Subota, 16. srpnja 2016. godine dan je odlaska za Ujewu (Tanzanija), koji su s nestrpljenjem priželjkivali kako četvero kandidata ovogodišnjeg misijskog putovanja tako i svi Misionari Milosrđa i članovi okupljeni oko Isusova Zdenca. Ovaj dan nije krenuo onako kako je bilo predviđeno. Zbog incidenta koji se dogodio u Istanbulu dan ranije, svi letovi za Istanbul su otkazani, pa tako i naš let. Istanbul je trebao biti naša prva stanica na putu za Tanzaniju preko Dar es Salaam-a. Već pomalo žalosni što ne možemo još danas krenuti i otpočeti sa našim misijskim radom i programom „odgoja djece u solidarnosti“, kojeg Zdenac provodi u Tanzaniji i Latinskoj Americi, saznajemo da bi potencijalni datum našeg odlaska trebao biti ponedjeljak 18. srpnja 2016. godine, ukoliko bude slobodnih mjesta u avionu za nas četvero (časnu sestru Ljilju Lončar, Nives Muše, Kristinu Papac i Josipa Bulu). Našem iščekivanju potvrde rezervacije leta za ponedjeljak dolazi kraj tek sutradan u nedjelju poslijepodne. Sada smo nekako bili sigurni da sutradan idemo onima koji su potrebni naše pomoći.

U ponedjeljak 18. srpnja 2016.godine napuštamo zračnu luku Zagreb nanovo motivirani i puni vjere i pouzdanja da smo već sutradan u našem misijskom centru. Naša prva stanica je „aerodrom Istanbul“ gdje trebamo čekati 7 sati sljedeći let za Dar es Salaam. Ovo vrijeme provodimo u zajedničkoj molitvi i prijeko potrebnom odmoru kao pripremi za sljedećih 7,5 sati leta do Tanzanije.

U utorak 19.rujna rano ujutro (2:30 sati) slijećemo na međunarodni aerodrom Dar es Salaam (Tanzanija) gdje nas upućuju na odjel za provjeru i izdavanje vize. Novih sat i pol čekanja na izdavanje vize, pa i dodatnih 12 sati vožnje autobusom do Ujewe, u ovom trenutku ne predstavlja nikakav problem za nas, jer smo napokon tu u Tanzaniji, u našoj misijskoj zemlji gdje smo pozvani biti. Koristeći taksi kao jedino prijevozno sredstvo koje povezuje aerodrom sa autobusnim kolodvorom Dar es Salaam stižemo u 5:30 sati na kolodvor i po preporuci taksi vozača smještamo se u autobus sigurnije prijevozničke kompanije, koja nas na našem misijskom putovanju ima dovesti do krajnjeg odredišta. Autobusna stanica, ovako rano, je već prepuna autobusa parkiranih bez ikakavog, za nas Europljanje, smislenog reda. Svi se nametljivo nude da pruže i naplate uslugu nošenja prtljage do autobusa, jer u oskudici posla to je jedini način da se zaradi nešto novca za preživjeti. Nametljivost ide do te mjere da za nas koji se prvi put susrećemo s tim izaziva i svojevrsnu nelagodu. Iako nas je vozač autobusa obavijestio da krećemo u 6:00 sati po lokalnom vremenu, mi ipak krećemo sat kasnije.

Od jedna suputnice iz SAD-a, koja u Tanzaniji boravi i radi već par godina, doznajemo da je to uobičajena praksa. Uvijek moramo imati na umu to da kada bilo gdje krenemo javnim prijevozom računa se s najmanje jednim satom više za putovanje. Kako je i rečeno napokon krećemo sat kasnije prema Dar es Salaam-u. Putem prema našem odredištu pravimo pauze i kupimo putnike koji idu u našem smjeru. Svako autobusno stajalište nanovo nas podsjeća na kakvom ekonomskom nivou je ova zemlja i kako lokalno stanovništvo živi. Tu se nudi sve i svašta, od hrane pa do elektronskih uređaja i raznih drugih potrepština. Svi se bore za svog kupca nudeći svoje proizvode kroz spuštena stakla autobusa. Naš prvi ozbiljniji problem nastaje kvarom autobusa na pola puta do našeg misijskog centra.

Naše putovanje napokon završava dolaskom u misijski centar u 20:30 sati, sa sat i pol zakašnjenja. Svi problemi s kojima smo se susretali već sada blijede u našem sjećanju, jer smo napokon stigli baš ondje gdje trebamo biti. Sada jedino preostaje da se odmorimo i naspavamo kako bi već sutra mogli krenuti sa realizacijom naših planova.

Josip Bule

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • A u pročitanom evanđeoskom ulomku nije bilo ni jedne Isusove riječi. Pa Isus je u tom ulomku bio spomenut tek pri kraju, riječima »… i jave Isusu.«...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Župa Ujewa, Tanzanija

    Ovih dana krenuli smo obilaziti kumčad Zdenca po obližnjim školama. U jednom razredu zna biti preko 100-tinjak djece, a u klupama sjede po troje ili četvero. Dok smo stajali u dvorištu jedne škole djeca su se sjatila oko nas...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.