Božja volja ili poticaji Njegove milosti, često je protivna našim nagnućima koja često teže za sebičnim komforom i idu putem manjeg otpora.

Anđela na misiji Zdenca 4

Anđela na misiji Zdenca 4

Svaki naš dan započinje čitanjem Božanskog časoslova, razmatranjem i molitvom. Započeti dan bez toga jednak je ne konzumiranju bilo kakve hrane, neophodan i ne zaobilazan. Bez krute hrane se i može nekako, želudac se smanji i ne traži puno, no bez ove vrste hrane, svatko od nas bi vrlo brzo posustao. Kao ljudi i kao zajednica bi se vrlo brzo “raspršili”.

Slijedi ta “nebitna” konzumacija doručka pri kojoj nam se ne želi pridružiti naša volonterka jer kako tvrdi čemu se privikavati na nešto što su ionako ne može priuštiti. Kubanci jedu samo jednom, a sretnici do dva puta dnevno i sve mimo toga ili će odbiti kao naša volonterka kod koje smo smješteni ili će prihvatiti s tolikom zahvalnošću i radošću da je teško procijeniti kome pri tom prije suze radosnice poteku.

Svaki dan osim ustaljenog započinjanja molitvom i čitanjem, jest nepredvidljiv i dinamičan. Već smo prvog dana osim obavljenog sastanka s našim volonterima krenuli rješavati naš prvi problemčić na koji smo od samog početka, i prije samog odlaska na Kubu bili pripremljeni.

Misija na Kubi

Misija na Kubi

Misija na Kubi

Svaka Misija nosi sa sobom pregršt “komplikacija” i sputavanja, no što je veći problem mi smo gorljiviji u rješavanju istog, tako da na sve to gledamo ovdje kako sastavni dio svakodnevnice. Naime krenuli smo u Biskupiju, riješiti naše vjerske vize koje su nas trebale čekati odmah pri dolasku. No nisu, pa smo morali još u Hrvatskoj kada su nam javili da nam vjerske vize nisu riješene, dan prije samog polaska, kupovati turističke vize. Bez vize se ne može putovati koja god ona bila, tako da smo stigli s turističkim vizama, no s njima ne možemo djelovati ovdje, to bi značilo da smo u ilegali. Vize su nam bile prioritet jer zadnje što nam treba jest završiti u zloglasnom Guantanamu i tu provesti svoju Misiju na Kubi.

Stigli smo u biskupski ured, i slijedilo je još jedno čekanje popraćeno uz sto i jedno pitanje, odakle smo, sto ovdje radimo, koliko dugo ćemo boraviti na Kubi, gdje ćemo biti smješteni, gdje ćemo djelovat… To nam se na prvu učinilo veoma radoznalo, no na sve smo zdušno odgovarali jer dobiti vjersku vizu nam je od tolike važnosti da je svaki naš odgovor veoma ljubazno i srdačno odgovoren. Vrlo brzo smo shvatili da su Kubanci veoma radoznali narod, gdje god išli, da li čekali red negdje, da li u prolazu, u dućanu ma bilo gdje, pitaju: odakle ste, što radite ovdje, koliko dugo ćete biti na Kubi.

Velikim je to djelom zbog navedene radoznalosti, a još više zbog režima i zatvorenosti samog otoka, oni kažu “zbog sigurnosti” gdje ljudima naprosto “bode u oči” naša mala ekipa. Redom svijetle puti, zapadnjački odjeveni i pri tom viđani na ulicama vrlo često, što im je dovoljan razlog za otvoreno prići i pitati sva ta pitanja. Razlozi tom nepovjerenju temelje se na iskustvu iz njihove povijesti, gdje nikada nisi znao tko je do tebe i njihovi pravi razlozi zašto su tu. Zvuci poznato?

Misija na Kubi

Misija na Kubi

Nakon riješenih viza krenuli smo kroz grad tražiti taxi da nas odveze natrag u naše mjesto. To je bila i prilika malo vidjeti Havanu. Za taj grad se može reći da je poseban, jer bez obzira na oronulu, zapuštenu i “opasnu po život” vanjštinu tih zgrada i kuća nazire se ljepota. Ljepota koja se krije u svakom detalju na zgradama koja je od svake druge različita po boji, po detaljima. Sve što je potrebno jest zastati i proniknuti tu inače varljivu “vanjštinu” i uvidjeti sjaj ovog grada koji je nekada bio i koji će opet biti nanovo otkriven u svom punom sjaju.

Nadamo se u bliskoj budućnosti, sve što je potrebno jest temeljita obnova već postojećeg, a sve ostalo je već tu. Vozila o kojima je već bilo riječi, muzika koja prati na svakom koraku, srdačni i nasmijani ljudi, miris cigara, topli povjetarac koji s mora neprestano puse, ples kokosovih palmi i ptica na plavom Karipskom nebu.

Nastavak slijedi...

Anđela Mirčić

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • MISIJA TANZANIJA

    U ovo adventsko vrijeme, u iščekivanju malog Isusa, duh Božića u nama tradicionalno probudi osjećajdarežljivosti prema najpotrebitijima. Darežljivost i pomaganje bi svakom kršćaninu trebao biti stil i način života. Darujući tako malo u našim očima, zasigurno ćemo zauzvrat dobiti tako puno.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.