Božja volja ili poticaji Njegove milosti, često je protivna našim nagnućima koja često teže za sebičnim komforom i idu putem manjeg otpora.

Anđela na misiji Zdenca 2

Zdenac na Kubi

Red za pregled putovnica potrajao je skoro kao vječnost. Već na samom početku imale smo prvi test strpljivosti. Službenici u svojim starim odorama u još starijim kabinama za pregled putovnica lagano uz popratnu “ćakulu” sa svojim kolegama propuštaju osobe. Dok osoba prilazi kabini za pregledat putovnicu dođe do zamjene službenika što se još dodatno čeka jer kreće opet sve ispočetka.

Dok traje čekanje ne mogu se ne uočiti kratke minice i svepristune mrežaste čarape koje nose službenci, naravno ženska populacija. Kasnije smo uvidjeli da upravo tu vrstu odjevanja, dakle minice i mrežaste čarape s različitim uzorcima nose svi koji rade u državnim službama. Gospođe na carini, a i djevojke u školama nose upravu tu odoru.

Nakon toga slijedi još jedno dugo čekanje na prtljagu, nakon kojeg nam srce počinje jače kucati jer moramo proći pored carine. Uvijek molimo Boga da nas ne pretresaju jer redovito u svaku Misiju nosimo od hrane i odjeće pa do nogomentnih lopti, dresova i slatkiša koje su nam naši prijatelji, robina i suradnici donirali, za našu djecu i stare o kojima skrbimo.

Kada taj dio prođe, a prošao je i ovoga puta u redu, tada odahnemo i krećemo u akciju i tada naša Misija u punom smislu započinje. Uzbuđeni jer smo se “izvukli” i ovoga puta, ispred aerodroma zastanemo, duboko udahnemo pa se malo zakašljemo jer udišemo zrak koji je toliko zagađen i prepun mirisa benzina, smoga i prašine. Da ne spomijemo miris vlage i visoku temperaturu pri kojoj se pri najmanjem pokretu počinješ znojiti.

Zdenac na Kubi

Zdenac na Kubi

Zdenac na Kubi

Zdenac na Kubi

Kroz cijeli boravak na Kubi uz sebe se moraju imati bar dvije ili tri majice za presvući. Lokalno stanovništvo oko vrata redovito nosi mali ručnik. Bez obzira na to, radosno i hrabro kročimo prema vozilu koje nas čeka. Ovoga puta to je bila je stara Lada u koju smo teškom mukom ugurali našu prtljagu. Prtljažnik se nije mogao zatvoriti pa je cijela vožnja bila popraćena snažnim udaracima rupa na cesti i jakim klapanjem otvorenog prtljažnika.

Sve to popraćeno uz glasnu latino muziku kojoj je u ovom slučaju svrha ublažiti te popratne zvukove. Ista ta glasna latino muzika je nešto što nas neizostavno prati na našoj Misiji kud god krenuli jer bez nje ovaj narod nezna i nemože. Muzika je jedna od čari, po ćemu su ovaj otok i ljudi posebni.

Zvučnici i muzika dopiru odasvud, zvučnici se nalaze posvuda na ulicama dok šetaš, dopiru iz kuća bez obzira na doba dana ili noći, u autobusima. Ljudi dok šetaju imaju u rukama male zvučnike .. dakle apsolutno sve je popraćeno muzikom što odaje jedan privid bezbrižnosti života kojeg ljudi žive...

Zdenac na Kubi

Zdenac na Kubi

Zdenac na Kubi

Zdenac na Kubi

Zdenac na Kubi

Zdenac na Kubi

Vratimo se autima... najvažnije od svega navedenog u vozilu jest naučiti osnovno pravilo koje vrijedi za svako vozilo na Kubi, a to je čvrsto se držati za sjedala. Ovo posebno vrijedi za osobe koje sjede do vrata, jer se ta vrata otvaraju pri vožnji. Može biti kobno ukoliko se čovjek u vožnji misli malo opustiti. Prozor se otvara na način da se od vozača mora tražiti ručka s kojom ih se otvara, a na isti način se i izlazi iz auta jer nema ni ručke za otvaranje..osim naravno ukoliko se vrata sama od sebe otvore baš kad treba.

Cijelokupni vozni park na Kubi je naprosto zadivljujući, izaziva osmjeh i skriva jednu ljepotu prošlog nama nepoznatog vremena. Bez obzira što su to vozila koja se uopće ne bi smjela voziti ( zbog prijeđene kilometraže), naravno zbog sigurnosti, no ona su prepoznatljivi simbol Kube i čine je autentičnom, a ujedno i muzejom u pokretu.

Nakon pola sata vožnje napokon stižemo u našu “bazu” u Havani, mjesto koje se zove Marianau.

Nastavak slijedi...

Anđela Mirčić

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • CHIPOLE, TANZANIJA

    Prvi susret sa surovom stvarnošću djece Afrike, dogodio se u tanzanijskom sirotištu Chipole prije 7 godina. Nezaboravne sudbine djece siročadi, dvije godine poslije opet me vode u Chipole. Od toga je prošlo već pet godina i evo me opet. Osam sati vožnje cestom punom rupa i još sat i pol narančastom, grbavom, prašnjavom cestom, zaogrnutom oblacima prašine...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.