Svaki sam dan sve bliže kući čija su vrata uvije otvorena, gdje je Isus već otišao da bi nama pripravio mjesto među svetima.

Badnjak u Marianau

Badnjak u Marianau

Dan uoči badnjeg dana naručili smo trinaest božićnih obroka za počastiti najsiromašnije. Na Kubi glavno obiteljsko jelo je večera na Badnjak. Susana i Judit su pripremile rižu sa crnim grahom, kuhanu juku začinjenu svinjskom masti, pileći batak i umjesto kolača krišku tvrdog pudinga.

Upakirale u jednokratne sjajne plastične tanjure. Napunili smo moj misijski ruksak, kojega je Luis naprtio. Hodali smo pola sata do prve kuće. Na pragu nas je dočekala devedeset godišnja starica. Njene dvije bolesne kćeri u krevetu, jer su pod teškom terapijom. Tereza, mlada kći, doživjeila je nesreću na poslu od čega je ostala mentalno oštećena. Druga starija kći, vrlo rano je obolila od parkisonove bolesti. Uz to je operirala karcinom dojke. Majka ih je izvukla iz kreveta. Došle su obučene u spavaćicama starim “sto godina”.

Starica obavlja sve vanjske i kućne poslove. Nabavlja namirnice, plaća račune, vodi ih liječniku, ide po lijekove na drugi kraj velike Havane. Kod kuće kuha, brine da na vrijeme uzmu terapiju, kupa ih, pere rublje, sto drugih stvari koje mora napraviti jer nema tko drugi.

Kućica je skromna i siromašna. Gradio je njihov pradjed u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Od namještaja imaju dva poderana dvosjeda, i još jedna žičana stolica. U kutu kipić sv. Lazara, što je znak njihova sinkretizma (kršćansko – afričkog vjerovanja). Poviše sv. Lazara na zidu stari oštećeni kipić Gospe od milosrđa, Kubanske zaštitnice.

Starija kći ima izrazito plave oči i plavu kosu. Izgleda strankinja. Objasnili su nam da je slična svome djedu po ocu, koji je došao iz Španjolske. Računa se da je u prvoj polovici dvadesetog vjeka emigriralo u Kubu oko milijun Španjolaca, u potrazi za boljim životom. Ostali smo sa njima jedan sat. Predali im večeru koja im je bila iznenađenje i radost. Tereza je cijelo vrijeme držala na svojim koljenima. Prisjećaju se da nekada davno u dobra vremena znali su proslaviti Božić uz dobru večeru. Već dugo godina, osim sjećanja, ništa drugo nemaju za badnjak.

Badnjak u Marianau

Badnjak u Marianau

Po našem misionarkom običaju skupa sa njima smo molili Oče naš, Zdavo Mariju i Slava Ocu uz preporuke da im Bog dade više zdravlja. Čak za hranu nisu molile, jedino što su ponavljale je Zdravlje, zdravlje.

Nastavili smo do kućice od Miriam. Ona živi sama. U terminalnoj fazi raka. Bez hrane i odjeće. Susjeda nas je obavjestila da je Miran upravo danas operirana. Prije deset dana pala je i slomila kuk.

Susjeda nas je uputila u vojnu bolnicu. Napomenula je da ja šutim kako se nebi odala kao stranjkina. Luis je išao dva koraka ispred mene, u ruci je imao svoju iskaznicu liječnika. Na ulazu morao se pozvati na svoje pravo kako bi mu dopustili ulaz, a ja sam ih šutke pratila.

Brzo smo pronašli Mirian na petom katu u sobi br. 8. Netom prije došla je s operacije. Izmučena od bolova, skoro gola. Na susjednom krevetu druga pacijentica nam je rekla da taj dan nitko nije bio uz Mirjan. Jer svaki bolesnik mora imati nekoga svoga da cijelo vrijeme bude sa njim u bolnici. Hrani ga, kupa, i sve što bolesniku treba. Medicinske sestre brinu o davanju terapije.

Kad nas je Mirian ugledala u njenim bolnim očima pomiješala se radost. Bez riječi, jer je operirala karcinom grla, desnom rukom uhvatila je Luisovu ruku a lijevom moju. Nije nas ispuštala. Njezine velike kestenjaste oči na trenutak su zablistale utjehom i radošću.

Obukli smo je, dali joj da pojede juhu, kupili joj voćni sok kojega je u dahu popila. Hranu koju smo joj donijeli taj dan nije smjela jesti. Teškom mukom je pristala da je ostavimo do sutra u frižider u sestrinskoj sobi. Ohrabrili smo je i obećali se vratiti. Poljubili je božićnom čestitkom i molitvom za nju.

Već se odavna smračilo. Vratili smo se kući za uzeti preostale večere i nastavili svoje hodočašće do kuće siromašnog starog Josea. Nismo ga našli jer je bio otišao na obrede u svoju adventističku crkvu. Njegov obrok ostavili smo kod malih Isusovih sestara od de Fukoa.

Još smo posjetili obitelji koje su jako siromašne i poklonili im badnju večeru. Nisu prestali zahvaljivati. Ove iznenadne dobre večere došle su iz Hrvatske, velikodušnosću članova, volontera i suradnika Zdenac.

U ime svih osoba kojima smo iskazali milosrđe želimo vam SRETNU I BLAGOSLOVLJENU 2016 godinu.

S Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 19. kolovoza 2017.

    Današnje evanđelje djeluje zbunjujuće. Stavlja nam pred oči sliku Isusa koji prolazi pokraj žene Kanaanke ne obazirući se na njezin vapaj. Naprotiv, Isus uvredljivo odvraća ženi: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!“ Provocira nas na daljnje razmišljanje. Kako objasniti Isusovu...

    Objavljeno u Biblijska razmatranja

Duhovne priče

  • A u pročitanom evanđeoskom ulomku nije bilo ni jedne Isusove riječi. Pa Isus je u tom ulomku bio spomenut tek pri kraju, riječima »… i jave Isusu.«...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Kuba

    Svaki naš dan započinje čitanjem Božanskog časoslova, razmatranjem i molitvom. Započeti dan bez toga jednak je ne konzumiranju bilo kakve hrane, neophodan i ne zaobilazan. Bez krute hrane se i može nekako, želudac se smanji i ne traži puno...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.