Gorana: Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Dragi moji, evo četvrti je dan kako smo došli u Tanzaniju, a meni se čini kako smo već dugo tu! Htjela bih vam opisati što smo sve doživjele s.Ljilja i ja proteklih dana, ali stvarno je previše tih detalja stoga oprostite već sada ako koji izostavim.

Da počnem od putovanja: bilo je naporno jer smo dva puta presjedali u Istanbulu i Dar es Salaamu sa svim tim koferima stvari koje smo ponijeli za djecu. Čak su nam na aerodromu Dar es Salaama naplatili dodatno za težinu prtljage, iako se radilo o humanitarnoj pošiljci.

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Usprkos poteškoćama, uživala sam letjeti! Tako je dobar osjećaj biti između zemlje i neba! Vidiš sve: oblaci koji su poput planina ili kao polja pamuka, njive i pašnjaci Hrvatske poput mozaika, more koje je doticalo Istanbul kao naborana koža kakvog starca, a Tanzanijska brda tako zanimljivih oblika da ih stvarno nemam s čime usporediti.

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Ma, avion je idealno mjesto za pjesničku inspiraciju, da ne govorim o zalascima i izlascima sunca i igri boja koja se pritom odigrava među oblacima, ili zvijezdama koje su tako guste a gradovi u noći poput zlatnih paučina (nisam nikad vidjela zlatnu paučinu, ali to stvarno tako izgleda :).

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Sletivši u Mbeyu dočekao nas je vjetar i don Ante sa svojim terencem. Trebalo nam je sat i po „drndave“ vožnje do misije Ujewa gdje don Ante djeluje. Prolazeći kroz mjesta mogla sam vidjeti kakva je afrička svakodnevica: puna prašine, sunca, ali i živih boja na kangama afričkih žena koje nose kante pune vode na svojim glavama, bosonoga djeca trčkaraju po zemlji diveći se svakoj novini koja prođe kroz njihov kraj, kuće od slame, blata i cigle potpuno stopljene s okolinom.

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Prvi dani prošli su u raspremanju naših stvari i uređenju prostorija, obišli smo župe Ujewu i Rujewu, upoznavali se s lokalnim stanovništvom, suradnicima don Ante i sastali se s članovima Zdenca u Ujewi. Ljudi su ovdje srdačni i topli, a djeca, kao što sam i očekivala, radosna i razigrana, luda za nogometom. Don Sebastijan, pravi Tanzanijac, strpljivo nas kroz sve ovo vrijeme pokušava naučiti swahili.

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

A večeras ćemo prisustvovati nečemu što će se u ovoj misiji dogoditi po prvi puta! O tome ću vam pisati sljedeće prilike kad ulovim internet!

…a do tada „kwa heri“!

Gorana Pocrnja

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 24. nedjelja kroz godinu
    Današnja čitanja pozivaju nas i dopuštaju nam da gledamo u Božje srce. Bog nam dopušta da ga se kroz molitvu i vapaje dodirne i obratimo mu se. Isus nam pokazuje svoga Boga koji se obraća i traži izgubljenog sina, ide mu u susret i grli ga. Je li to i moja slika Boga? Je li moj Bog, Bog koji spašava, koji grli i ljubi?
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Duša kao more
    Duša kao more

    Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju: - Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv! Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Glad i golotinja u Venezueli

    Venezuela je u teškom stanju. Bez vode hrane i struje. Ljudi čekaju u velikim redovima za 1 kilogram kukuruzna brašna, dva sapuna i pola litra ulja. Organizirano je skupljanje potpisa za referendum, za promjenu predsjednika. Proglašeno je izvanredno stanje i uvedena tri neradna dana: srijeda, četvrtak i petak.

    Više informacija
    • Nadnaslov Vijesti iz Venezuele
    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}