Afrika - moje selo malo!

Afrika - moje selo malo

Nakon priprema i dugog iščekivanja krenuo sam na put gdje je moje srce odavno otišlo. Početkom 9. mjeseca stigao sam u Tanzaniju. Na prvi pogled zamijetio sam slamnate kućice, prašnjave putove i nasmiješene ljude.

Stigao sam u misiju našeg misionara don Ante Batarela. Počeli smo obilaziti škole u kojima Zdenac djeluje, te smo utvrdili stanje, što djeci - našoj kumčadi nedostaje. A nedostaje im svašta. Većina djece živi u neljudskim uvjetima, bez tekuće vode, bez struje, nemaju jednog ili oba roditelja, ali ipak jedna stvar na njihovim licima ostaje nepromijenjena, a to je osmijeh.

Afrika - moje selo malo

Ljudi u ovom kraju bave se poljoprivredom, i cijela obitelj sudjeluje u tome. U vrijeme kišne sezone zemlja koja je dotad bila suha i negostoljubiva, u samo nekoliko dana postaje zeleni raj. Tada odrasli, starci i djeca već od ranog jutra, sade nasade ako imaju svoju zemlju, a ako je nemaju onda su nadničari kod nekog veleposjednika. Hrana koju djeca jedu jednolična je i često je nema dovoljno za sve, ali ono što imaju dijele zajednički, jer ako danas nisi jeo dovoljno, jesti ćeš sutra.

Afrika - moje selo malo

Jednom mi je došla jedna djevojčica, bosa s pokidanom haljinom, i veselim licem, ali tužnim očima. Došla je u pratnji malo starijeg dječaka koji je već u projektu kumstava. On je htio da uzmem „njegovu curu“ u projekt, no baš taj dan morao sam ići u školu koja je dosta daleko i rekao sam mu da dođu drugi dan. Taj dan došao sam kasno, a njih dvoje su me i dalje čekali i igrali se ispred trijema.

Afrika - moje selo malo

Tada mi je prišla mala djevojčica i rekla da je inauma, što znači bolesna. Kad sam je upitao gdje je boli, kazala mi je kroz smiješak da je gladna. Djevojčica je sada u projektu Zdenca. I dalje je vesela, ali i sretna jer je dobila priliku za školovanje.

Afrika - moje selo malo

Zbog problema s vizom moj boravak u Tanzaniji je bio kraći od jedne godine, ali i to provedeno vrijeme je bilo dovoljno da mi se Afrika uvuče pod kožu za cijeli život. Na kraju bi još rekao da koliko god mi to željeli, njima ne možemo puno pomoći, ali možemo nagraditi njihov trud, osmijeh, radost i neiskvarenost. To jedino možemo.

Ante

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 20.nedjelja kroz godinu
    Mnogo je okova koji nas pritišću kroz svakodnevicu, grijeh je nažalost sveprisutan oko nas, a ljudi kao da su se navikli na «miran život u grijehu», posvuda vlada nekakva mlakost. Nismo pozvani na život u lažnom miru, u kompromisu sa grijehom, nego na postojan trk u borbu koja je pred nama do Kraljevstva Božjeg.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Duša kao more
    Duša kao more

    Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju: - Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv! Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Zovem se Danielli

    Zovem se Danielli, imam osam godina, ne znam kad mi je rođendan. Živim u selu Ubaruku, s bakom, čudna je, stalno mi daje neke bijele bombone bez okusa koje mi doktor šalje, a ja ih ne odbijam da ne povrijedim baku...

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}