Božja volja ili poticaji Njegove milosti, često je protivna našim nagnućima koja često teže za sebičnim komforom i idu putem manjeg otpora.

Issa i Alex

Issa i Alex

Issa i Alex su dječaci koje sam upoznala tako što su dolazili igrati nogomet sa mnom i ostalom djecom. Issa je bio uvijek nasmijan i spreman da pomogne, a Alex je bio više sramežljiv i često bi upadao u tučnjavu s ostalom djecom.  Znala sam o njima samo to da im je otac umro i da žive s majkom koja je jako bolesna, u iznajmljenoj kućici. Issa je bio stariji i uvijek bi naglašavao da Alex nije njegov brat, već njegov MLAĐI brat.

Issa i Alex

Jednog dana dogovorila sam se sa djecom da ih odvedem u kupovinu odjeće i slatkiša. Nakon sv. Mise svi su me čekali pred vratima, osim Isse i Alexa.  Djeca su mi tužno rekla da dječaci neće doći jer im je umrla majka. Kakva tragedija za malu braću. Ostali su i bez drugog roditelja i u daljem životu su prepušteni sami sebi. Issa je imao 14, a Alex 12 godina i nisu išli u školu jer nisu imali novca.

Sljedeći dan, nakon sahrane njihove majke, Issa je došao učiti s nama ispod stabla, dok Alexa nigdje nije bilo. Po Issinom ponašanju nije se moglo zaključiti da puno tuguje, jer ipak oni smrt prihvaćaju drugačije od nas. Već sljedećeg dana nestali su obojica braće. Saznala sam od djece da su bili prisiljeni preseliti se kod bake u jedno udaljeno selo, jer se nema tko brinuti o njima.

Issa i Alex

Zapitala sam se: „ Zašto baš sada kada bi ih pomoću „kumstava“ poslala u školu, kada treba konačno da dobiju ono što svako dijete zaslužuje?“. Ništa nam nije preostalo nego da tražimo nekoga od njihove rodbine u našem selu kako bi saznali gdje možemo naći Issu i Alexa. Dječak Charles, koji je kumče Zdenca, mnogo mi je pomogao u toj potrazi.

Nakon nekoliko dana pronašao je njihovu tetu i najavio da ću doći  razgovarati s njom. Objasnila sam joj da bih željela da se dječaci vrate kako bi išli u školu uz pomoć dobrih ljudi iz Hrvatske. Obećala sam joj da ćemo se mi pobrinuti oko svega, i hrane i školarine i uniformi, samo ako ona želi da ih udomi kod sebe, jer su dječaci bili dalekom selu gdje nemaju nikakvih izgleda za obrazovanje.

Issa i Alex

Njihova tetka je ipak na kraju pristala. Nakon skoro mjesec dana nagovaranja, tetka je dovela dječake kod sebe. Zatekla sam ih kako sjede pred kućom na nekoj poderanoj vreći, priljubljeni jedan uz drugog kao da se plaše nečega. Kada su me vidjeli odmah su dotrčali bliže da, kako njihovi običaji nalažu, iskažu poštovanje starijem. Issa je čak počeo plakati. Kasnije su rekli da im je drago što su se vratili kod nas u selo i što će konačno i oni krenuti u školu.

I malome Charlesu je bilo drago kada ih je vidio, jer su se naši prijatelji konačno vratili. Bila sam preplašena jer sam mislila da ih više nikada u životu neću sresti. I bila bi šteta da ih nismo vratili, jer dječaci su jako pametni i vole učiti. Issa sada ide u privatnu školu St Anns i jako dobro uči, dok njegov brat Alex pohađa državnu školu Ubaruku i jedan je od najboljih učenika u razredu. Dječaci nemaju nikoga osim jedan drugoga, ali se nadam da će im obrazovanje pomoći u daljnjem životu.

Biljana

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspijevao prenijeti istu količinu vode...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • MISIJA KUBA

    Biti ultimo tj. zadnji, je moje iščekivanje dolaska malog Isusa u Betlehemsku špilju. Marija i Josip nisu došli na vrijeme u gostinjac. Bili su " zadnji" i potražili su svoj smještaj među Zadnjima; pastirima i životinjama. Božić je biti Zadnji s Isusom i radi Isusa donoseći ga Zadnjima – Ultimos.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.