Isus od nas traži preobrazbu, više molitve, opraštanja, dobrih djela. Poziv je jasan.

Issa i Alex

Issa i Alex

Issa i Alex su dječaci koje sam upoznala tako što su dolazili igrati nogomet sa mnom i ostalom djecom. Issa je bio uvijek nasmijan i spreman da pomogne, a Alex je bio više sramežljiv i često bi upadao u tučnjavu s ostalom djecom.  Znala sam o njima samo to da im je otac umro i da žive s majkom koja je jako bolesna, u iznajmljenoj kućici. Issa je bio stariji i uvijek bi naglašavao da Alex nije njegov brat, već njegov MLAĐI brat.

Issa i Alex

Jednog dana dogovorila sam se sa djecom da ih odvedem u kupovinu odjeće i slatkiša. Nakon sv. Mise svi su me čekali pred vratima, osim Isse i Alexa.  Djeca su mi tužno rekla da dječaci neće doći jer im je umrla majka. Kakva tragedija za malu braću. Ostali su i bez drugog roditelja i u daljem životu su prepušteni sami sebi. Issa je imao 14, a Alex 12 godina i nisu išli u školu jer nisu imali novca.

Sljedeći dan, nakon sahrane njihove majke, Issa je došao učiti s nama ispod stabla, dok Alexa nigdje nije bilo. Po Issinom ponašanju nije se moglo zaključiti da puno tuguje, jer ipak oni smrt prihvaćaju drugačije od nas. Već sljedećeg dana nestali su obojica braće. Saznala sam od djece da su bili prisiljeni preseliti se kod bake u jedno udaljeno selo, jer se nema tko brinuti o njima.

Issa i Alex

Zapitala sam se: „ Zašto baš sada kada bi ih pomoću „kumstava“ poslala u školu, kada treba konačno da dobiju ono što svako dijete zaslužuje?“. Ništa nam nije preostalo nego da tražimo nekoga od njihove rodbine u našem selu kako bi saznali gdje možemo naći Issu i Alexa. Dječak Charles, koji je kumče Zdenca, mnogo mi je pomogao u toj potrazi.

Nakon nekoliko dana pronašao je njihovu tetu i najavio da ću doći  razgovarati s njom. Objasnila sam joj da bih željela da se dječaci vrate kako bi išli u školu uz pomoć dobrih ljudi iz Hrvatske. Obećala sam joj da ćemo se mi pobrinuti oko svega, i hrane i školarine i uniformi, samo ako ona želi da ih udomi kod sebe, jer su dječaci bili dalekom selu gdje nemaju nikakvih izgleda za obrazovanje.

Issa i Alex

Njihova tetka je ipak na kraju pristala. Nakon skoro mjesec dana nagovaranja, tetka je dovela dječake kod sebe. Zatekla sam ih kako sjede pred kućom na nekoj poderanoj vreći, priljubljeni jedan uz drugog kao da se plaše nečega. Kada su me vidjeli odmah su dotrčali bliže da, kako njihovi običaji nalažu, iskažu poštovanje starijem. Issa je čak počeo plakati. Kasnije su rekli da im je drago što su se vratili kod nas u selo i što će konačno i oni krenuti u školu.

I malome Charlesu je bilo drago kada ih je vidio, jer su se naši prijatelji konačno vratili. Bila sam preplašena jer sam mislila da ih više nikada u životu neću sresti. I bila bi šteta da ih nismo vratili, jer dječaci su jako pametni i vole učiti. Issa sada ide u privatnu školu St Anns i jako dobro uči, dok njegov brat Alex pohađa državnu školu Ubaruku i jedan je od najboljih učenika u razredu. Dječaci nemaju nikoga osim jedan drugoga, ali se nadam da će im obrazovanje pomoći u daljnjem životu.

Biljana

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 15. veljače 2019.

    U svakom čovjeku postoji težnja za srećom (blaženstvom). Sreća je nešto što očarava svakog čovjeka. Svatko želi biti sretan i smiren, ali vrlo rijetki su koji su stvarno i bili sretni i smireni. Kao da postoji neki nesklad između željene sreće i ostvarivanja te sreće. Tokom ove naše ljudske povijesti pojavilo se mnogo navjestitelja i nudilaca sreće.

    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Ja imam samo tri neprijatelja. Moj omiljeni neprijatelj, onaj kojega je najlakše privoljeti dobru, jest Velika Britanija. Moj drugi neprijatelj, indijski narod, daleko je opasniji protivnik. Ali moj je najstrašniji neprijatelj...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Zdenac Svjedočanstva

    Zdenac je imao predstavljanje u lijepoj Slavoniji, u župi Blažene Djevice Marije u Novoj Kapeli i u njenoj filijali u Srednjim Lipovcima. Gostoljubivost i otvorenost župnika, kapelana i svih župljana bila je iznimna. Ljudima je bilo drago čuti o tome što Zdenac radi u Hrvatskoj i u dalekim i siromašnim zemljama te su svojim prilozima spremno izrazili želju da potpomognu naš rad.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.