Bogati siromasi

Charles i Aizek

Bijaše to još jedan lijep sunčan dan. Sakriveni pod krošnjom drveta zbog jakog sunca , započeli smo novi „školski dan“. U toku „predavanja“, dok su djeca pokušavala riješiti matematičke zadatke, pridružila nam se jedna starica. Kako naša „škola“ nema ni vrata ni prozora , nije mogla pokucati, tako da je samo doviknula “hodi“ (je li slobodno?).

Nakon što su je mali đaci pozdravili sa „shikamo“, malo smo se udaljili kako bi mi rekla zbog čega je došla. Kaže da nema što jesti, a i voda joj pravi problem, jer zbog starosti nije u stanju nositi kante vode sa udaljenih izvora. Još kaže da se upravo zaputila u selo kako bi isprosila od ljudi malo hrane.

Na kraju me je zamolila ako je mogu posjetiti i donijeti nešto za jelo . Djeca su rekla da znaju gdje baka živi, tako da sam je odlučila sutradan posjetiti s njima. Kupili smo najosnovnije namirnice ( riža, grah, luk i krumpir) i zaputili se u selo Santa Marija gdje baka  živi. Zatekli smo je u zaista teškoj bijedi. Živi u maloj kući sa slamnatim krovom. U kući nema ništa osim nekoliko kanti za vodu, spužvu na kojoj spava i malo kuhalo gdje kuha ugali ( palentu). Kada je baka vidjela da smo joj donijeli hranu bila je presretna i nije prestajala zahvaljivati i blagoslivljati. Na kraju posjete još je ostalo da riješimo problem sa vodom.

Predložila sam da moji učenici, Charles i Aizek, svaki drugi dan idu po vodu na izvor. Dječaci su odmah prihvatili „posao“ i počeli su svaki drugi dan biciklima nositi baki vodu. Ona im je bila toliko zahvalna da je htjela s njima podijeliti ono malo hrane što smo joj ostavili. Međutim dječaci su je ljubazno odbili znajući koliko joj to malo hrane znači. Baka se zove Viktorija i pripada trećem franjevačkom redu časnih sestara. Već godinama živi sama i nema nikoga svoga. Dječaci Aizek i Charles, potreseni njenom životnom situacijom, odlučili su joj i dalje  pomagati iako su nebrojeno puta gladni nosili vrećice hrane za baku.

Charles i Aizek

Kada sam ih pitala zašto pomažu, odgovorili su:“ Znamo koliko joj je teško i nema nikoga tko bi joj pomagao i baš zato joj mi želimo pomagati“. Nakon toga sam nekoliko puta , u želji da im iskušam ustrajnost, namjerno zaboravila dati bombone nakon izvršenog  „posla“. Željela sam vidjeti da li su im baš ti bomboni glavni motiv da pomažu starici. Međutim oni su nastavili bez imalo žaljenja i dalje  nose vodu baki, bilo da je rano jutro, vrelo podne ili se smrkavalo.

I tako su mali dječaci, Charles i Aizek, pokazali da u svom siromaštvu mogu biti „bogati„ pomažući onima koji su u lošijoj situaciji od njih.

Biljana

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • Dvadeset osma nedjelja kroz godinu
    Budimo plemeniti, vrednujmo tuđu pažnju, dobrotu i ljubav. Svojom zahvalnošću ispunjamo posebnom milinom naše međuljudske odnose. I uvijek imajmo na umu da smo tada slika milosrdnog Boga. Iznad svega zahvaljujmo Bogu, koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu, koji nas poziva da i Njemu uvijek i svugdje zahvaljujemo.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Bogataš i siromah
    Bogataš i siromah

    Živio jednom neki bogat čovjek. Bio je široke ruke i rado je pomagao drugima. Do njega je imao kućicu siromah koji se u životu nije nagledao obilja, nego što je imao, raspoređivao bi tako da što bolje poveže kraj...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • MISIJA KUBA
    Moje poslanje na Kubi

    Moja misija na Kubi počinje slijetanjem na zračnu luku Havana. U zračnoj luci sam se našla sa sestrom Ljiljom jer je ona putovala iz Zagreba, a ja iz Munchena. Od Havane smo se vozili 250 km dalje do Cienfuega...

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}