Božja volja ili poticaji Njegove milosti, često je protivna našim nagnućima koja često teže za sebičnim komforom i idu putem manjeg otpora.

Što nedostaje u lijepoj Africi?

Što nedostaje u lijepoj Africi

Koliko god smo svjesni činjenice da toliko toga ne cijenimo dok to ne izgubimo, čovjek opet nikako da shvati da za toliko toga treba biti zahvalan, od najmanje sitnice u svakodnevici koja mu je darovana.

Prije odlaska u Afriku razmišljala sam često o svemu što će mi nedostajati kad budem daleko od svog doma. Mislila sam kako ću toliko toga više cijeniti. No dogodilo se upravo suprotno.

Toliko toga što posjedujemo i što nam se čini tako važnim i neophodnim je ustvari toliko nebitno i nepotrebno... Sve materijalne stvari koje posjeduje prosječan čovjek u «razvijenom» svijetu su samo jedan lanac koji nas veže i sputava da vidimo ono što je uistinu važno. U Africi nedostaje mnogo toga. Ali ono čiji je nedostatak najviše izražen i za čim ovaj kontinent zapravo vapi, jest OBITELJ.

Što nedostaje u lijepoj Africi

Obitelj... osobe koje nas svakodnevno okružuju i s kojima provodimo najviše vremena, a koje toliko uzimamo zdravo za gotovo. Za mnoge roditelje i djecu je obitelj nešto čemu ne pridajemo toliku važnost svakodnevno. To su osobe koje nas dočekaju kod kuće, s kojima dijelimo stol, na koje se često ne obaziremo i koje možda često uvrijedimo, svjesno ili nesvjesno. Za roditelje su djeca često «oni koji ne slušaju», a za djecu su roditelji «oni koji samo znaju kritizirati»

Koliko puta je svatko od nas, došavši umoran s posla ili iz škole, poželio da nas samo puste na miru, da nas ništa ne pitaju, da se odmorimo u samoći...? Koliko puta smo se «otresli» upravo na svoje roditelje, djecu, brata, sestru, supruga, suprugu i povrijedili ih jer smo u tom trenutku bili ljuti, umorni, rastreseni, loše volje?

Što nedostaje u lijepoj Africi

Vjerujem da nam se to svima dogodilo. Ali znamo da će nam oni oprostiti. I upravo zato ne smatramo to toliko lošim. I upravo zato sitne prepirke u obiteljima nisu nešto zabrinjavajuće, sve dok postoji ono istinsko poštovanje i ljubav koja je prisutna među članovima obitelji, iako je možda ne pokazujemo toliko često.

Teško je zamisliti kako bi bilo da nismo nikada doživjeli kritiku roditelja, pohvalu roditelja, da nas nisu nikada dočekali na povratku iz škole, da nisu nikada došli na roditeljski sastanak, da nas nisu nikada vodili u šetnju i da nas nisu ama baš nijednom zagrlili i utješili... Roditelji su uvijek bili tu i upravo zato nam je to sasvim uobičajeno.

Ali upitate li one koje roditelji nisu nikad kritizirali, jer ih nikad nisu ni upoznali, čut ćete jednu sasvim drugu priču. I teško je povjerovati da možete žuditi za roditeljskim sastankom, bez obzira na loše ocjene, za kritikom roditelja kad pogriješite, za ručkom koji vam baš i nije sasvim po volji i za zadacima u kući za koje niste raspoloženi...

Što nedostaje u lijepoj Africi

Djetinjstvo je najljepše razdoblje života upravo zbog bezbrižnosti i zaigranosti, jer za sve se brinu odrasli. Koliko li je onda teško biti odrastao s pet, šest, sedam godina...? Sada mogu zamisliti i život bez čokolade, bez televizije, Interneta, mobitela, nove odjeće, izlazaka s prijateljima, šetnji po gradu i toliko toga za što sam mislila da će mi najviše nedostajati.

Ali ono što je imao i prvi čovjek na svijetu, tisuće i tisuće godina prije računala, svemirskih letjelica, automobila i svih dostignuća koje danas smatramo izvanrednim izumima, jesto ono što imamo i danas i bez čega ne bi bilo nijednog čovjeka – obitelj, ono za što sam sada najviše zahvalna i za što se nadam da više nikad neću zaboraviti dovoljno cijeniti, jer to je ono što je uistinu jedino važno i bez čega bi život bio daleko siromašniji, bez obzira na sve bogatstvo ovog svijeta.

Nikolina

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • A u pročitanom evanđeoskom ulomku nije bilo ni jedne Isusove riječi. Pa Isus je u tom ulomku bio spomenut tek pri kraju, riječima »… i jave Isusu.«...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Volonterska priča

    Što kazati o Kubi i njenom narodu? Tako različitih doživljaja, osjećaja i dojmova. Prvi osjećaj je bio osjećaj da sam na pravom mjestu i da sam dobrodošla. A onda se polako upoznaje kubanska stvarnost, šetajući po ulicama...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.