Božja volja ili poticaji Njegove milosti, često je protivna našim nagnućima koja često teže za sebičnim komforom i idu putem manjeg otpora.

Papa Franjo u posjetu izbjegličkom kampu

Europi ne trebaju geta, već odgoj za integraciju

18.04.2016.
Europi ne trebaju geta, već odgoj za integraciju

Jučer, tijekom povratnog leta u Rim s Lezbosa, papa Franjo je održao konferenciju za novinare u zrakoplovu. Rekao je da je iskustvo odlaska na taj grčki otok za njega bilo „vrlo snažno“ te je istaknuo humanitarnu narav posjeta, koji nema ništa s bilo kakvom političkom spekulacijom.

Susret sa Sandersom nije miješanje u politiku

Rekao je da je izlazeći iz Doma sv. Marte prije odlaska u Grčku susreo i pozdravio američkog senatora i potencijalnog demokratskog kandidata za predsjednika Bernija Sandersa, koji je došao na skup u Vatikanu o enciklici Centesimus annus te je odsjedao u Svetoj Marti. Bio je to običan pozdrav i ništa više. To se zove pristojnost, a ne miješanje u politiku. Ako netko misli da pozdraviti drugu osobu znači miješati se u politiku, preporučujem mu da pronađe psihijatra – dodao je u šali Papa.

Izbjeglice za Vatikan nisu birane na temelju religije

Upitan pak zašto je u izboru izbjeglica koje je poveo u Vatikan dao prednost muslimanima, napomenuo je da nije birao na temelju religije, nego da su odabrane obitelji jednostavno imale sve dokumente spremne i da su stoga mogle biti prihvaćene. Na prvoj su listi bile i dvije kršćanske obitelji, ali im dokumenti još nisu bili uređeni. „To nije privilegij. Svih dvanaest su djeca Božja. ‘Privilegij’ je biti dijete Božje: to je istina“ – napomenuo je papa Franjo.

Objasnio je da su obitelji prihvaćene u Vatikanu i da će Vatikan, u suradnji sa Zajednicom sv. Egidija, pokušati im pronaći posao. Oni su gosti Vatikana, zajedno s dvije sirijske obitelji koje su prethodno primljene u dvije vatikanske župe – naglasio je Papa.

Potreba integracije

Na pitanje o integraciji useljenika i neuspjesima takvih pothvata u getima, ustvrdio je da je „integracija“ riječ koja je u našoj kulturi gotovo zaboravljena. Danas postoje geta. Neki od terorista su djeca i unuci osoba rođenih u Europi. Što se dogodilo? Nije bilo politike integracije i to je temeljno. Danas Europa treba ponovno uključiti svoju sposobnost integriranja koju je uvijek imala. Potreban nam je odgoj za integraciju – kazao je.

Građenje mostova, ne zidova

Jedan novinar je upitao je li jačanje granica na Starome kontinentu kraj europskog sna. Ne znam – odgovorio je Papa – ali razumijem vlade i narode koji gaje određen strah; trebamo biti vrlo odgovorni u prihvaćanju, a jedna od stvari o kojoj valja voditi računa jest kako integrirati ljude među nas. Uvijek sam govorio da građenje zidova nije rješenje, trebamo stvarati mostove, ali mostovi se grade inteligentno, uz dijalog i integriranje. Shvaćam određenu bojazan, ali zatvoriti granice ništa ne rješava, zato što to zatvaranje na duge staze nanosi štetu vlastitome stanovništvu.

Europa treba hitno započeti politiku prihvata, integracije, poticanja posla, rasta, gospodarske reforme, a sve te stvari su mostovi koji će nas voditi tome da ne gradimo zidove – kazao je Sveti Otac, dodajući kako je iskustvo posjeta izbjegličkom logoru bilo „za plakati“ te je pokazao crteže djece-izbjeglica s Lezbosa. Djeca su vidjela kako se maleni utapaju. Na jednom crtežu sunce plače. I nama bi dobro došla jedna suza – ustvrdio je.

Pomoći i ljudima koji bježe od gladi

Može li Europa primiti sve bijede svijeta? Istina – odgovorio je Papa – da neki bježe od rata, a drugi od gladi. To je zato što se izrabljuje zemlja te se prodaje oružje kako bi se stvarali ratovi. Treba pomoći ratnim izbjeglicama, kao i onima koji bježe od gladi. Pozvao bih – kazao je – trgovce oružjem da provedu jedan dan u izbjegličkom logoru. Vjerujem da bi im to koristilo. U Siriji, primjerice, tko naoružava različite skupine?

Na pitanje o vrijednosti ovoga putovanja, odgovorio je riječima Majke Terezije: Toliko truda, toliko rada, samo da se ljudima pomogne umrijeti? To je samo kap u moru. Ali nakon te kapi, more više nije isto. Radi se o malenoj gesti, ali takve male znakove trebamo svi činiti kako bismo pružili ruku tim ljudima.

Nove konkretne mogućnosti nakon Amoris laetitia

Posljednja pitanja ticala su se apostolske pobudnice Amoris laetitia. Neki drže da se ništa nije promijenilo po pitanju discipline pristupa sakramentima za rastavljene i civilno ponovno vjenčane te da zakon, pastoralna praksa i nauk ostaju isti. Drugi pak drže da se mnogo toga promijenilo i da postoje mnoga nova otvorenja i mogućnosti – ustvrdio je novinar, pitajući: Postoje li nove konkretne mogućnosti, koje nisu postojale prije apostolske pobudnice ili ne?

„Mogu reći ‘da’. Točka. Ali to bi bio premalen odgovor. Preporučujem svima da pročitaju predstavljanje kardinala Schönborna“ – kazao je. „U tom predstavljanju nalazi se odgovor na to pitanje“. K tome je napomenuo da su se mediji previše usredotočili na pitanje pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane, što ga je frustriralo i rastužilo, zato što „to nije važan problem“ pokraj činjenice da je obitelj u krizi i kraj mnogih teškoća koje je pogađaju.

Izvor:Radio Vatikan

 

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Živio jednom neki bogat čovjek. Bio je široke ruke i rado je pomagao drugima. Do njega je imao kućicu siromah koji se u životu nije nagledao obilja, nego što je imao, raspoređivao bi tako da što bolje poveže kraj...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.