„Kada se trpljenje obruši na naš život, valja ga prihvatiti s osmijehom. To je najveći Božji dar: imati hrabrosti s osmijehom prihvatiti sve što nam on šalje i što traži od nas.“ Majka Terezija

Papin posjet Kubi

Ljubite siromaštvo poput majke

22.09.2015.
Ljubite siromaštvo poput majke

Kad postoje podjele, onda nastupa smrt, i to smrt duše jer se uništava sposobnost zajedništva; uništava se društveno prijateljstvo. „Danas od vas tražim da budete u stanju izgrađivati društveno prijateljstvo“ rekao je Sveti Otac.

Papa Franjo susreo sa osobama posvećenog života, a potom se obratio mladima ispred Kulturnog centra p. Felix Varela, prenosi Radio Vatikan.

Papa Franjo, u sinoćnjem spontanom nagovoru u havanskoj katedrali, potaknuo je kubanske svećenike, redovnike, redovnice i sjemeništarce da budu „siromašna Crkva“ i da se „nikad ne umore iskazivati milosrđe“. Također, istaknuo je da siromaštvo, služenje posljednjima i sposobnost praštanja, iz života Bogu posvećenih osoba, nikada ne trebaju izostati.

„Siromaštvo nije ugodna riječ; ona ‘ide protiv struje’. Svjetovni je duh ne razumije, ne želi; skriva ju, ali ne iz skromnosti, već iz prezira. Zbog toga Duh svijeta ne voli put Sina Božjega koji se snizio, učinio siromašnim, ponizio se da bi bio jedan od nas“ istaknuo je Papa. Upozorio je zatim na iskušenje i opasnost svjetskoga bogatstva, objašnjavajući da ono zapravo (čovjeka) osiromašuje: „oduzima ono najbolje što imamo, a ostavlja nas siromasima. Istinsko je bogatstvo naprotiv ono duhovno. Biti bogat znači imati povjerenja u Boga“.

Osobe posvećenoga života Papa je potaknuo da „siromaštvo ljube poput majke“ te ih pozvao da ispitaju savjest: Kako je moj duh siromaštva? Kako je moja unutarnja ne navezanost? Podsjetio je zatim na riječi sv. Ignacija Loyolskog, utemeljitelja Družbe Isusove: Siromaštvo je bedem i majka redovništva. Majka, zato što povjerenje stavlja u Boga, a bedem zato što ga štiti od svih svjetovnih utjecaja.

Napomenuo je, da je znati upravljati dobrima, naša obveza, zato što su ona Božji dar. Ali kad obuzmu srce i počnu upravljati našim životom, onda se gubimo.

Papa je Franjo zahvalio osobama posvećenoga života što se skrbe za one koje je svijet odbacio i prezreo. Svećenike je pozvao da u ispovjedaonici ne prekoravaju ili kažnjavaju, već da iskazuju Božje milosrđe i da se ne umore opraštati.

Papa mladima: ‘jeste li spremni dati život?’

Nakon završetka molitve Večernje Papa se susreo s mladima. Odgovarajući jednoj mladoj osobi, koja je rekla da sanja bolju Kubu, Sveti je Otac istaknuo da su mladi koji ne znaju sanjati zatvoreni u sebe. Pozvao je mlade da sanjaju velike stvari, dajući najbolje od sebe kako bi izgradili bolji svijet.

Na pitanje kako naučiti raditi s osobama koje imaju drukčija mišljenje i stavove, primijetio je da smo ponekad zatvoreni u vlastiti mali svijet, u vlastite ideološke ili vjerske klike. Prema Papinim riječima, kada vjera postane klika, onda gubi svoj najbolji dio – klanjanje Bogu i vjerovanje u Boga. „Kad ja imam svoju ideologiju, a vi svoju, onda se zatvaram u tu ideološku kliku“ upozorio je Papa. Papa je također upitao: „Ako drukčije razmišljamo, zašto ne bismo razgovarali? Zašto bismo gledali samo na ono što nas razdvaja, a ne bismo vidjeli ono što nam je zajedničko? Valja raditi zajedno za opće dobro. To se zove društveno prijateljstvo, dok naprotiv, društveno neprijateljstvo uništava“ Kad postoje podjele, onda nastupa smrt, i to smrt duše jer se uništava sposobnost zajedništva; uništava se društveno prijateljstvo. „Danas od vas tražim da budete u stanju izgrađivati društveno prijateljstvo“ rekao je Sveti Otac.

Pritom je istaknuo da nada nije puki optimizam, već uključuje spremnost patiti kako bi se nešto ostvarilo. Naglasio je da je nada plodna i životvorna i upitao: „Jeste li spremni dati život ili ćete biti duhovno sterilni mladići i djevojke, nesposobni stvoriti život za druge“?

Na kraju je papa podigao glas protiv onih koji zatiru nadu, navevši zanemarivanje mladih i njihovog zaposlenja, ubijanje nerođene djece i starijih osobama. Upozorio je na skrivenu eutanaziju, napomenuvši da kultura odbacivanja razara nadu. No put nade nije lagan i njime se ne može ići sam. Stoga je na koncu podsjetio na afričku izreku: „Ako želiš ići brzo, idi sam, ali ako želiš ići daleko, idi u društvu“.

Izvor: Radio Vatikan | Bitno.net

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Jednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Ujewa, Tanzanija

    Ovo je naša Sielewi ispred svoje kuće. Sielewi je još u vrtiću iako ima 10 godina. Zbog poteškoća u razvoju sporije napreduje od vršnjaka. Ima grbu na leđima i neke mentalne poteškoće. Njena mama, Ester, ima malariju...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.