Duh Sveti je: „oči srca“ i „oči vjere“ svakog kršćanina.

Budimo odvažni

Nema kršćanskog života bez poniznosti i služenja

01.04.2015.
Nema kršćanskog života bez poniznosti i služenja

Božji stil – a stoga i stil kršćanina – jest poniznost. Tome je protivna svjetovnost koja nudi taštinu i oholost. Kontrast je to između dva puta, “dvije zastave” u ignacijevskoj duhovnosti, koji je u središtu Papine homilije.

Poslanica Filipljanima kaže da Isus “ponizi sam sebe”, postavši poslušan do smrti na križu. To Isusovo poniženje – primijetio je Papa – upućuje nas na Božji stil, na poniznost. “To je stil koji nas nikada ne prestaje iznenađivati i izbacivati iz takta: na poniznoga se Boga nikada ne možemo naviknuti!” – ustvrdio je Sveti Otac.

Poniziti se – kazao je – prije svega je značajka Božjeg postupanja, kao što se može vidjeti u Knjizi Izlaska: “Kakvog li poniženja za Gospodina, slušati sva ona mrmljanja, one žalbe! Bile su upravljene protiv Mojsija, ali su u konačnici išle protiv njega, njihova Oca” – objasnio je Papa.

I mi ćemo ići tim putem Isusova poniženja, od sudjelovanja u Judinoj izdaji sve do slušanja uvrjeda koje narod i starješine izvikuju Isusu na križu. “To je Božji put – put poniznosti. To je Isusov put i nema drugoga. I ne postoji poniznost bez poniženja” – ustvrdio je Papa.

Sljedeći taj put sve do kraja, Božji je Sin uzeo “obličje sluge”. U konačnici – zaključio je papa Franjo – poniznost znači i služenje, znači dati Bogu mjesta svlačeći samoga sebe, ispražnjujući se, kako kaže Sveto Pismo. To je najveće poniženje.

Suprotno tome jest put svjetovnost. Njega je đavao predložio i samom Isusu, za vrijeme njegova četrdesetodnevnoga boravka u pustinji. Ali ga Isus bez dvojbe odbacuje. A s njim i mi – samo uz pomoć njegove milosti – možemo nadvladati iskušenje svjetovnosti – ne samo u velikim, značajnim trenucima, već i u svakodnevnim životnim prilikama – ohrabrio je Papa i dodao:

U tome nam pomaže primjer mnogih ljudi koji se svakoga dana, u tišini i skrovitosti, odriču samih sebe kako bi služili drugima: bolesnom rođaku, usamljenom starcu, osobi s invaliditetom ili beskućniku. Pomislimo i na poniženje osoba koje se diskriminira zbog njihove vjernosti evanđelju.

Pomislimo – dodao je – i na našu braću i sestre koji su progonjeni zato što su kršćani – na brojne mučenike našega vremena. Ne žele se odreći Isusa i dostojanstveno podnose uvrjede i patnje. Prate ga na njegovu putu.

Odvažimo se i mi poći putem poniznosti, s velikom ljubavlju za njega, našega Gospodina i Spasitelja. Ljubav će nas voditi i dati nam snage i gdje je on, tamo ćemo biti i mi – zaključio je papa Franjo.

Izvor: Radio Vatikan
Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 10. siječnja 2019.

    Krštenje Gospodinovo je događaj koji je označio prekretnicu u Isusovom životu. Evanđelist niti ne opisuje detaljno sam događaj, minimalizira se govor o Gospodinovu krštenju, a stavlja se u prvi plan ono što slijedi nakon njega. Krstitelj govori o onome koji dolazi nakon njega i koji će krstiti Duhom Svetim. Za Ivana nije važno ni njegovo krštenje, koliko je bitno ono krštenje Duhom Svetim koje će Gospodin dijeliti kasnije. Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Nebitan je sam događaj krštenja...

    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Ja imam samo tri neprijatelja. Moj omiljeni neprijatelj, onaj kojega je najlakše privoljeti dobru, jest Velika Britanija. Moj drugi neprijatelj, indijski narod, daleko je opasniji protivnik. Ali moj je najstrašniji neprijatelj...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Nakon priprema i dugog iščekivanja krenuo sam na put gdje je moje srce odavno otišlo. Početkom 9. mjeseca stigao sam u Tanzaniju. Na prvi pogled zamijetio sam slamnate kućice, prašnjave putove i nasmiješene ljude...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.