Svaki sam dan sve bliže kući čija su vrata uvije otvorena, gdje je Isus već otišao da bi nama pripravio mjesto među svetima.

Nedjelja – dan odmora i dan posvećen Bogu

Nedjelja – dan odmora i dan posvećen Bogu

Kako za vas počinje nedjelja? Glazbom s radija, stihom iz pjesmarice ili molitvom? Nedjeljnim izdanjem Večernjaka ili Biblijom? U Knjizi Izlaska u Bibliji stoji: “Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota (šabat), počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga…” Kada je Bog Mojsiju na gori Sinaju dao ploče Zakona, četvrta je zapovijed glasila: “Svetkuj subotu – šabat!”

Bog se od svoga posla odmorio sedmoga dana i blagoslovio je taj dan. Šabat je jedini dan tjedna koji je u Bibliji dobio vlastito ime. Nazivi ostalih dana znače: prvi dan, drugi dan itd. U nebu se slavi šabat, ondje se održava, da tako kažemo, središnja proslava, ali Bog želi slaviti i s nama. Nakon šest dana punih posla, srdžbe, brige, razočaranja, kaže Isus: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.”

Kome nedjelja postane dan pun stresa, otužan, dosadan, prazan i deprimirajući, sam je za to kriv jer je propustio prigodu. Već od prvih stoljeća naše ere nedjeljni odmor zakonski je zajamčen. Zakon je trebao jamčiti odmor. I danas je taj mir zakonski zajamčen.

U Isusovo vrijeme subota je bila toliko sveta da se i nasmrt bolesnome jedva smjelo pomoći. Biblijanam pokazuje kako se Isus borio protiv takvog stajališta: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Stoga je Sin čovječji gospodar i subote” (Evanđelje po Marku 2:27).

Prva je Crkva upravo tako gledala na šabat – kao na dan oporavka i ozdravljenja, a ne na dan svetog reda i mira. No nije tako i ostalo. Kada je Konstantin Veliki 7. ožujka 312. godine nedjelju proglasio državnim svetkom, ona je postala sveti dan za društvo i prije no što je društvo postalo kršćansko. Konstantin to nije učinio samo zaradi kršćana, nego i radi poklonika raširenog kulta Mitre, božanstva Sunca, koji su se klanjali Suncu i slavili nedjelju kao Dan Sunca. Način štovanja nedjelje poprimio je opasna obilježja. Sve se više ljudi spram nje odnosilo legalistički, kao Židovi nekoć prema suboti – samo to to više nije bila subota, nego nedjelja.

U srednjem vijeku gotovo je sasvim iščeznula ideja o uskrsnuću i o ponovnom Kristovu dolasku kao vodećoj misli pri nedjeljnom okupljanju. Nedjelja je sve više dobila društveno obilježje: postala je danom odmora od ropskog rada i danom koji slavi ritam života. Nedjelja je postala dan sličan praznicima poganskih religija.

Ali nedjelja je po svojem porijeklu upravo dan koji podsjeća na Kristovo uskrsnuće, dan onoga drugog života.

Nakon robovanja u tjednu čovjek mora imati nedjeljno svetkovanje. Međutim istinsko svetkovanje nedjelje mora biti povezano s Bogom, uskrslim Gospodinom. Inače će nedjelja biti prazna i dosadna. Ali kako da čovjek u svakodnevnom ritmu ponovno doživi značaj nedjelje? Razmislite o tome bi li nedjelja mogla početi već zalaskom sunca u subotu, a završiti zalaskom sunca u nedjelju navečer.

Subotnja večer trebala bi nas uvesti u nedjeljni dan. U nedjelju ujutro vjerojatno ćemo otići na bogoslužje. Ne otići u crkvu koja slavi uskrsnuće trebala bi biti samo bolna iznimka. Nedjeljna bogoslužja nisu uvijek dovoljno duga. Ponesite sa sobom Bibliju i notes. Možda biste nakon bogoslužja mogli pronaći braću i sestre koji bi bili voljni ostati s vama na razmišljanju o propovijedi.

Nedjelja nije tu da bismo se bavili sobom i jurili za vlastitim idejama. Za to imamo šest drugih dana u tjednu. Nedjeljom se treba osloboditi za Boga da bi On, koristeći nas, mogao raditi svoj posao. Ako je svrha naše nedjelje da odjurimo na nogometno igralište ili u prirodu, od toga smo načinili zamjensku religiju.

Priča o nebeskom kruhu – mani u Izlasku 16 na neki način humoristički opisuje čovjekovu jurnjavu za ovozemaljskim. Svaki dan Bog je dao da s neba padne svjež kruh. Svaki dan ljudi su skupljali svježumanu jer bi se jučerašnja pokvarila. Ali šestoga dana s neba je pala dvostruka količina. Što je ostalo za dan odmora, nije se usmrdilo ni ucrvalo. Ipak, neki se nisu mogli obuzdati te su pokušali i sedmi dan krenuti u skupljanje mane, ali nisu je našli – dodaje pisac pomalo ironično. Posao na šabat predstavljen je kao neprofitabilan. Ostaje jasna poruka: ne živi čovjek od vlastitog mara, nego od Božjega dara!

Zato vam na neću zaželjeti “Lijep vikend!”, nego “Blagoslovljen dan odmora!”

Izvor: knjiga Jorga Knoblaucha “Biti poduzetnik života”

Objavljeno: Bitno.net

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 19. kolovoza 2017.

    Današnje evanđelje djeluje zbunjujuće. Stavlja nam pred oči sliku Isusa koji prolazi pokraj žene Kanaanke ne obazirući se na njezin vapaj. Naprotiv, Isus uvredljivo odvraća ženi: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!“ Provocira nas na daljnje razmišljanje. Kako objasniti Isusovu...

    Objavljeno u Biblijska razmatranja

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Ujewa, Tanzanija

    Ovo je naša Sielewi ispred svoje kuće. Sielewi je još u vrtiću iako ima 10 godina. Zbog poteškoća u razvoju sporije napreduje od vršnjaka. Ima grbu na leđima i neke mentalne poteškoće. Njena mama, Ester, ima malariju...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.