„Kada se trpljenje obruši na naš život, valja ga prihvatiti s osmijehom. To je najveći Božji dar: imati hrabrosti s osmijehom prihvatiti sve što nam on šalje i što traži od nas.“ Majka Terezija

10 načina kako probuditi naš odnos s Bogom

10 načina kako probuditi naš odnos s Bogom

Mnogi ljudi često smatraju, ne znajući, da će Bog učiniti nešto dramatično u njihovu životu; nešto grandiozno što će dokazati da se radi upravo o Njemu. Ali Bog ne djeluje na ovaj način...

Već dugi niz godina susrećem se s mnogim dobrim ljudima koji žele imati prisniji odnos s Bogom. Začuđen sam njihovom percepcijom „Božje tišine“. Oni često smatraju, ne znajući, da će Bog učiniti nešto dramatično u njihovu životu; nešto grandiozno što će dokazati da se radi upravo o Njemu. Bog ne djeluje na ovaj način. On ne nastupa teatralno.

Bog želi da ga volimo, pa čak i u nekom smislu da mu se „udvaramo“ – što znači da mi u toj našoj vezi ne možemo biti pasivni promatrači, već partneri. Moramo pratiti Boga onako kako bismo pratili osobu u koju smo zaljubljeni.

Evo nekoliko koraka koji nam mogu pomoći da budemo bliže Bogu.

1. Počni slušati

Vjera nije program od 12 koraka. Ona nije matematički problem koji se može „riješiti“. Vjera je ljubavni odnos. Najvažnija stvar koju možemo napraviti, kao i u odnosu s vlastitom suprugom, jest biti prisutni i slušati. Ovo od nas zahtijeva ulaganje u vremenu i pažnji. Ako smo sa suprugom nestrpljivi i pretvaramo se da je slušamo, zašto mislite da bi to isto djelovalo i kod Boga?

2. Nauči šutjeti

Ne možemo ništa čuti u svijetu punom buke i igračaka koje nam odvlače pažnju. C.S. Lewis je često znao reći da je buka glazba iz pakla. Naše igračke – sve stvari koje nam odvlače pažnju – drže nas odvojenima od fokusiranja na važna životna pitanja: Zašto smo ovdje? Koji je smisao mog života? Postoji li Bog, ako da, tko je on i što traži od mene?

3. Traži poniznost

Poniznost je u duhovnom smislu ono što je u materijalnom smislu siromaštvo – veliki pročišćivač. Poniznost je početak duševnog mira. Ne možemo stvarno vidjeti – još manje voljeti – nekoga ili nešto ako se sami sebi nalazimo na putu. Kada na kraju stvarno počnemo vjerovati u vlastitu grešnost i nevažnost, mnoge nam druge stvari postanu moguće: pokajanje, milost, strpljivost, oprost i drugo. Ove vrline su kamen temeljac jedne velike kršćanske kreposti – pravednosti. U mreži ljutnje, optužbi i povrijeđenog ponosa nije moguće pronaći pravednost.

4. Radi na iskrenosti

Potpuno iskren može biti jedino ponizan čovjek. Razlog je jednostavan. Najbolniji i najvažniji moment u iskrenosti jest priznati sebi i drugima istinu o vlastitim motivima i djelima. Razlog zašto nas iskrenost kao vrlina tako jako privlači jest taj što je rijetko nalazimo.

Moderni život često je utemeljen na poluistinama i lažima o tome tko smo i što zaslužujemo. Mnoge laži često imaju dobre namjere i nisu toliko štetne – ali one su i dalje laži. Sveto pismo hvali iskrene žene i muškarce jer su oni poput svježeg zraka u sobi punoj dima. Iskrenost dopušta umu da slobodno diše i razmišlja.

5. Traži svetost

Biti svet ne znači biti drag ili dobar, iako su sveti ljudi uvijek dobri i često – iako ne uvijek – dragi. Svetost znači biti „drugačiji“ – ono na što Sveto pismo misli kada nam govori da „budemo u svijetu, ali ne od svijeta“. Ovo se ne događa odjednom. Moramo izabrati i tražiti svetost.

Božji putovi nisu uvijek naši putovi. Svetost je trajna navika u nastojanju da se naše misli i djela poklope s Božjim putovima. Ne postoji univerzalni model svetosti, isto kao što se pobožnost ne može svesti samo na jednu vrstu molitve i molitvenog stava. Važno je voljeti svijet jer ga Bog voli i jer je poslao svoga Sina kako bi ga otkupio. Ne smijemo ostati zarobljeni u navikama i vrijednostima svijeta koje često nisu u skladu s onim Božjim.

6. Moli

Molitva je više od svakodnevna obavještavanja Boga o tome što trebamo i što ćemo napraviti. Iskrena molitva je bliža činu slušanja te je povezana s poslušnošću. Bog želi čuti što trebamo i volimo, čega se bojimo, jer je to dio naše svakodnevice, a on nas voli. Ali ako samo mi pričamo – ne možemo slušati. Primijetite da ne možemo moliti bez poniznosti. Zašto? Zato što molitva zahtijeva da pred Bogom budemo bez maski kako bismo mu mogli predati sve što proživljavamo i što imamo na srcu. Ponos nas koči u tom nastojanju.

7. Čitaj

Sveto pismo je živa Riječ. Kada čitamo Božju Riječ, susrećemo Boga osobno. J.R.R. Tolkien, C.S. Lewis, Georges Bernanos i mnogi drugi bili su inteligentni i veliki pisci čiji su um i duša bili kršćanski usmjereni, i nadahnjivali su pritom njihovu maštu za pisanje. Čitanje pridonosi i drugoj, jednostavnijoj svrsi: štiti naš um od buke koja nas ometa u plodonosnoj kontemplaciji. Ne možemo čitati „Pisma starijeg đavla mlađem“ i istovremeno gledati televiziju… Što je zapravo dobra stvar. Onako usput, ako nemate nekakvih planova u 2014. godini, pozivam vas da pročitate Tolkienovu kratku priču „Sitinićev list“ (eng. Leaf by Niggle). Za to vam treba manje od sat vremena, a ovo ćete djelo zapamtiti za cijeli život. Isto tako predlažem C.S. Lewisa i njegovu znanstveno-fantastičnu trilogiju: Out of the Silent Planet, Perelandra i That Hideous. Nakon čitanja ovih djela nećete više na svijet gledati istim očima.

8. Vjeruj i djeluj

Nitko ne može „zaraditi“ vjeru. Ona je Božji besplatan dar. Mi moramo biti voljni i spremni primiti je. Da bismo bili pripremljeni, potrebna je disciplina. Ako iskreno tražimo istinu, ako težimo za stvarima koje su veće od onoga što ovaj život može pružiti, ako otvorimo naše srce Gospodinu – onda ćemo jednoga dana iskreno vjerovati. Ta vjera će biti jednostavna poput odluke da pružimo još veću i dublju ljubav prema nekome do koga nam je stalo.

Osjećaji su krhki i često nas zavedu. Oni nisu temelj naše vjere. Mi moramo biti zahvalni za osjećaje koji su Božji dar, ali isto tako moramo ih prosuđivati kroz svjetlo razuma. Zaljubljivanje je samo predokus ljubavi. Prava ljubav je ljepša i zahtjevnija nego početna zaljubljenost.

Gledajući tako na stvari, obraćenje u stilu „puta prema Damasku“ većini ljudi se ne dogodi, čak ni sveti Pavao nije ostao dugo na putu. Zašto? Jer kada se Krist otkrio Pavlu, odmah mu je dao zadatak koji mora obaviti. Bolje upoznajemo i volimo Isusa Krista nasljedujući ono što nam on govori.

Realno gledajući, osjećaji koji traju prate djela koja imaju značaja. Što smo više iskreni u nasljedovanju Isusa Krista, to smo mu bliži. Zato su učenici u Emausu prepoznali Isusa u „lomljenju kruha“. Samo djelovanje u vjeri i po vjeri čini našu vjeru stvarnijom.

9. Nitko ne dolazi u nebo sam

Svi trebamo prijateljstvo i zajedništvo. Jedan moj prijatelj koji je u braku više od 40 godina voli reći da je ključ dobra braka prijateljstvo. Svaki je uspješan brak na kraju utemeljen na: iskrenosti, intimnosti, vjernosti, obostranoj žrtvi, nadi i zajedničkoj vjeri.

Svaki je uspješan brak oblik zajednice. Čak je Isus trebao dvije stvari: prijateljstvo i zajedništvo. Apostoli nisu bili samo Isusovi sljedbenici; oni su bili njegova braća i prijatelji, ljudi koji su ga na intiman način poznavali i podržavali. Svi mi kršćani trebamo te iste dvije stvari. Nije važno jesmo li laici, osobe posvećena života, đakoni ili svećenici, samci ili oženjeni. Prijatelji su bitni. Zajedništvo je ključno. Naši prijatelji govore o nama i oblikuju nas. Dobri nas prijatelji podržavaju. Loši prijatelji nas pokušavaju potkopati. Prijatelji imaju važnu ulogu u tome hoćemo li uspjeti u kršćanskom životu.

10. Sakramenti

Deseto i zadnje, ne postoji ništa snažnije od sakramenta ispovijedi i euharistije koji nas dovode do Boga za kojim tragamo. Bog nam je dostupan svaki tjedan u ispovijedi i svaki dan u žrtvi na oltaru. Teško je govoriti o „Božjoj tišini“ kada nam se crkve nalaze u tišini koja nastaje zbog ravnodušnosti i odsutnosti. Mi smo ti koji imamo hladno srce – ne Bog.

Njega nitko ne može nadmašiti u njegovoj velikodušnosti. On nas tiho čeka u tabernakulu, voli nas i žudi da zauzvrat bude voljen širom svijeta.

Ako smo mu spremni dati svoju ljubav, ovih 10 koraka će nas dovesti k njemu.

Nadbiskup Charles J. Chaput | catholiceducation.org

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • U starom samostanu živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima, bilo je mnogo knjiga, ali dva redovnika...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Konsolate u službi misionara u Mozambiku

    Ujutro u 6.30 prisustvovali smo svetoj Misi na kojoj su sjemeništarci pjevali lijepo i radosno slaveći Gospodina. Iza mise je p. Antonio predstavio sjemeništarce te je s. Lijlja predstavila Zdenac i pojedinačno svih nas...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.