„Kada se trpljenje obruši na naš život, valja ga prihvatiti s osmijehom. To je najveći Božji dar: imati hrabrosti s osmijehom prihvatiti sve što nam on šalje i što traži od nas.“ Majka Terezija

Otvorenost Duhu Svetom

Otvorenost Duhu Svetom

Bog sve ljude jednako ljubi i sve ih želi voditi prema savršenosti, ali svakog čovjeka vodi drugačijim putem. On daje svakom poticaje koji su mu potrebni za osobno posvećivanje.

»Blaženi čija su srca otvorena svetim nadahnućima! Nikada im neće ponestati poticaja koji su im potrebni da bi dobro i pobožno živjeli u svojem životnom staležu, ali da bi i na sveti način obavljali svoje zanimanje« sv.Franjo Saleški

»Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji«

RIM 8,14

Svi smo po krštenju primili božansko posinstvo i milost Duha Svetoga. Prirodni plod toga sakramenta je procvat onoga što nazivamo »teologija darova Duha Svetoga«. Njihov je cilj dušu učiniti sposobnom da prihvati božanske poticaje (Sv. Toma Akvinski).

Svaki kršćanin treba željeti milosti tih poticaja i za njih moliti.

»Ištite i dat će vam se!«

Lk 11.9

Naša otvorena molitva trebala bi biti:

»Vodi me u svim mojim odlukama i ne daj da zanemarim ikoji od tvojih poticaja«. To treba moliti u svim životnim situacijama. U posebnim trenucima, pred važnim odlukama ili kad imamo dojam da naš život s Gospodinom tapka na mjestu i da bi se trebao razbuditi, dobro je povući se i u molitvi tražiti svjetlost Duha Svetoga. Bilo bi doista čudno kada nam Bog ne bi odgovorio svojim poticajima.

Da bi nam Bog svojim poticajima bolje otkrio svoju volju, budimo za početak poslušni onome što nam je već poznato. Svaka vjernost milosti privlači nove i obilnije milosti. Ako pažljivo slijedimo poticaje Duha Svetoga oni će biti sve brojniji. Ako ih zapustimo mogli bi postati sve rjeđi. »Svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima« (Lk 19,26) kaže Isus.

Bog nam daje više milost što smo vjerniji vršenju njegove volje koja nam se pokazuje u zapovijedima, u životnim dužnostimaj. Božja nam se volja pokazuje kroz zapovjedi sadržane u Svetom pismu, kroz nauk Crkve, kroz sve ono što od nas traži naše zvanje. Ako iskreno želimo biti vjerni na svim tim područjima, Bog nam daje više poticaja Duha Svetoga. Najveća prepreka našem posvećenju nesumnjivo je nevoljkost u potpunosti prihvatiti sve što nam se događa. »Ja biram sve«, što znači: biram sve, što Bog hoće za mene. (Mala Terezija).

Prihvaćanje potaknuto ljubavlju i povjerenjem donosi mi slobodu, aktivnost umjesto pasivnosti.

Da bi nas Duh Božji mogao voditi moramo biti poučljivi i podatljivi, postupno sve manje i manje navezani. Nenavezanost se odnosi na sva životna područja. Materijalna strana zapravo uopće nije najvažnija. Čovjeka u duhovnom rastu više sputava navezanost na ideje, predodžbe ili način ponašanja.

»Neka vam volja bude spremna na sve. Neka vam srce ne bude ničiji sluga. Kad imate neku želju neka to bude tako da vam duh ne žali u slučaju neuspjeha, nego ostane miran kao da niste ništa željeli. Prava sloboda je u nenavezanosti. Bog želi da nam duša bude takva da bi u njoj mogao činiti svoja velika djela.« (franjevac iz 16 st).

Duh Božji je duh mira, on govori i djeluje mirno i blago, nikad nemirno i uznemireno. Poticaji duha su često delikatni, dolaze bez buke i naša ih duhovna svijest može prepoznati samo ako je smirena, tiha i spokojna. Ako nam je nutrina bučna i nemirna, blagi glas Duha teško će doći do riječi. Neizmjerno je važno težiti za mirom u srcu ako želimo prepoznati i slijediti poticaje Duha Svetoga.

Ako živimo u nadi, predanju i poniznosti, ako prihvaćamo svoje slabosti i imamo nepokolebljivo povjerenje u božasnko Milosrđe, uspjet ćemo. Najštetnije od svega je postati nesposoban slijediti poticaje Duha Svetoga. Zato treba tražiti tišinu, a tišina je mir i obraćenje pozornosti Božjoj nazočnosti.

Tišina je suprotna od rastresenosti, znatiželje i brbljanja. Tišina je sposobnost vratiti se svojoj nutrini u kojoj živi Bog ljubavi. »Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata ipomoli se svome Ocu, koji vidi u skrovitosti« (Mt 6,6). Kad naučimo prepoznavatiti gibanje svoje duše, naučit ćemo prepoznati i poticaje Duha Svetoga.

fra Ante

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Došao je i taj dan. Dan posljednjih pozdrava, zagrljaja i riječi zahvale za sve što je bilo u proteklih godinu dana. Nije bilo ni najmanje lako ostaviti dio sebe na najdivnijem kontinentu na svijetu...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.