Sine, uči od mladosti svoje, prigrli pouku, pa ćeš do svojih sjedina nalaziti mudrost. Sir 6,18
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Da bi spoznala Boga i božanske stvari, duša mora nastojati da stavi na stranu sve što je naučila o Bogu pomoću razuma i koncentrirati se jedino na ono što nam vjera govori o njemu, jer jedino nam vjera pokazuje Boga onakvog kakav on zaista jest. Sv. Ivan od Križa vjeru naziva „tajnim ljestvama“ kojima se ulazi i prodire u Božje dubine.
Aktivna noć osjetila podrazumijeva odricanje i čišćenje od svih osjetnih požuda s obzirom na sve izvanjske stvari svijeta i na sve sklonosti njezine volje. Omogućuje nam prijelaz iz površinskog života koji je na razini osjetila na razinu duha. U njoj se duša svojim djelovanjem otvara Bogu.
Gospodine izmijenilo se moje stanje, ali zato ja nisam manje nesretna i bijedna. Nakon bijesne oluje nastala je tišina…Jao, tišina je mučnija od same oluje. Iz štropota tisuću žestoki napasti, prešla sam u glupu ravnodušnost. Moja je duša potpuno prazna.
Sv. Ivanu od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bezutješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Prožima je osjećaj napuštenosti, samoće i žalosti. Teška joj je svaka ljudska prisutnost. Nema utjehe za nju, niti je ne želi od ljudi. Samo je jedan koji je razumije i za čijom utjehom čezne. Taj jedini Tješitelj nju je napustio, prepustio. Svoju bol uspoređuje sa dubinom mora.
Opisuje snažnim riječima dubinu i širinu svoje patnje: Bože moj zašto si mi zarobio srce a onda me tako ostavio. „zarobio“ izraz je njenog prijašnjeg emocionalnog sjedinjenja s Bogom.
Njeni doživljaji zanosa uvodili su je u stanje ekstaze koja je prožimala njen duh, dušu i tijelo. Njene emocije gorjele su vatrom čežnje za sjedinjenjem. Činili bi joj se neizdrživi ti trenutci i morala bi pobjeći pri čemu bi „ušutkavala“ stvorenja da joj prestanu pričati o toj silnoj ljepoti i veličanstvu njenog Gospodina.
Smirena mladost puna blage topline, pouzdano predanje Bogu, pouzdani mir koji se ne uznemiruje za sutrašnjicu te nutarnji mir koji njeguje slatke trenutke molitve, upravo su bili na zalazu. Paola se našla izgubljena i uplašena kada su je počele mučiti najstrašnije napasti - duhovne tmine, skrupule, sumnje, osjećaji zapuštenosti i potištenosti.
Prianjanje uz Isusa ne sastoji se samo u tome da mu se divimo kao čovjeku ili da ga obožavamo kao Boga. Tko mu se divi i obožava ga, ostaje osobno vani, ne otkrivajući u njemu potrebu da ga izbliza slijedi. Samo onaj tko slijedi Isusa, tko ga imitira, tko mu postaje sličan taj razumije i živi svoju vjeru na autentičan način.
Više...
Plemenita ljubav k Isusu nagoni na velika djela; i pobuđuje želju za sve savršenijim. Ljubav hoće uvis i ne da se sputati nikakvim niskim stvarima.
Dolazi Casanova
Jedan od rijetkih ljudi kojeg je Padre Pio izabrao, pouzdavajući se u svoju karizmu "čitanja srca"...
Ne trebaš mi ništa reći
Veliki obraćenik Padre Pija bio je kipar Francesco Messina, umjetnik koji je već ušao u legendu...
