„Sva radost tvoja neka bude Jahve on će ispuniti želje tvoga srca“ Ps 37, 4

Prispodoba o izgubljenoj ovci i novčiću

Lk 15,1-10

Struktura ovog odlomka Pisma je slijedeća:

  1. Reakcija farizeja na Isusovo druženje s grešnicima
    • Situacija: Svi carinici i grešnici dolaze slušati Isusa
    • Pritužba: Isus prima grešnike i čak jede s njima
  2. Isus odnos čovjeka prema izgubljenim stvarima uspoređuje s odnosom neba prema izgubljenim ljudima kroz u dvije prispodobe, o izgubljenoj ovci i novčiću*

Tko od nas nije doživio bol kada smo izgubili neku materijalnu vrijednost ili nešto što nam je priraslo srcu - bio to novčanik s osobnim ispravama, vrijedna zlatna narukvica, ili privjesak koji je uspomena od pokojne majke? I tko ne poznaje osjećaj neobuzdane radosti koji nas ispuni ako pronađemo izgubljenu stvar.

Što nam je stvar dragocjenija, to je veća bol zbog gubitka, i veća je radost pronalaženja. Pronađemo li čak i tuđu stvar, za koju se ne može utvrditi vlasnik, pa je smijemo zadržati vrlo ćemo se obradovati. U ovom zapisu dvaju prispodoba, opisuje se gubitak i zatim radost zbog pronađenog, te slavlje koje slijedi.

Kao što pastira može potresti gubitak ovce, tako i ženu može potresti gubitak dijela obiteljskih financija. Oboje ostavljaju sve ostale poslove radi potrage za izgubljenim blagom. i neumorni su u potrazi dok ona ne urodi željenim plodom. Žena se, kao i pastir, toliko raduje nakon pronalaska izgubljenog da poziva susjede i prijatelje da to proslave zajedno s njom. Ali, ako bolje pogledamo, ova potraga, kao i proslava koja je uslijedila malo su pretjerane. Da li su napori žene u traženju jednog izgubljenog novčića opravdani? Zar ga ne bi prije ili kasnije pronašla, ta izgubio se unutar njena četiri zida? Bi li bila baš toliko sretna što ga je našla da bi pozvala sve susjede i prijateljice i ispričala im o tome i slavila s njima? Je li uobičajeno da se susjedi raduju što ste vi pronašli novčić kojeg ste zagubili u stanu?

Da li je mudro, čak i profitabilno ostaviti 99 ovaca bez zaštite na otvorenoj livadi? Što ako se i one izgube ili ih napadnu divlje zvijeri? Ta jedna nestala ovca mogla je već biti mrtva, I tko kaže da ćemo je uopće uspjeti pronaći? Nije li pretjerano da obavijestimo sve susjede i prijatelje kako smo izgubili i pronašli jednu ovcu i pozovemo ih kući očekujući da će oni to slaviti s nama? Promislimo koliko bi takav banket koštao. Sigurno bi to bila gozba, s mnogo posluženog pečenog mesa, da ne spominjemo svu ostalu hranu i piće.. Recimo da bi trebalo zaklati ili prodati bar nekoliko ovaca da bi proslavili pronalaženje jedne. To nije dobra ekonomija.

Ali ljudska ekonomija nije isto što i Božja ekonomija.

Farizeji osuđuju Isusa zbog druženja i objedovanja s javnim grešnicima. Oni znaju da se radi o izgubljenim ljudima, ali ih ne vide kao izgubljenu dragocjenost, već kao bezvrijedni otpad, dostojan prezira, od kojeg se treba bez žaljenja udaljiti. Izgubljeni grešnik im ne predstavlja nikakvu vrijednost i ne vide razloga da ga se trude pronaći i spasiti, niti smatraju da je on Bogu dragocjen.

Isus im objašnjava koliku vrijednost Bog, kojem farizeji drže da služe, pridaje jednoj naizgled nevrijednoj izgubljenoj ljudskoj duši, Za to koristi prispodobe o gubitku materijalnih dobara, čije vrijednosti su farizeji itekako svjesni, za razliku od vrijednosti ljudskog života. Farizeji se mogu lako identificirati s pastirom i ženom koji su izgubili pa pronašli svoju imovinu. I oni bi se bacili u potragu za izgubljenim novcem, kao i za svojom ovcom, i radovali bi se kad bi ga ponovo našli.  Međutim, Isus im poručuje da je Bogu toliko stalo do spasa izgubljenog čovjeka, kao kad bi čovjek pretjerano ekstravagantno proslavio pronalaženje malog djelića svog izgubljenog posjeda.

U obje prispodobe, naglasak se stavlja na izgubljenost, a ne na grešnost, radi koje dolazi do skretanja s pravog puta. U obje prispodobe vlasnik uzima inicijativu i traži izgubljeno. U obje prispodobe on traži uporno i temeljito. U obje prispodobe vlasnik se veseli i očekuje od svojih susjeda da se i oni vesele. U oba slučaja se radost onog tko je pronašao izgubljenu stvar povezuje s radošću neba pri spasu jednog grešnika.

U ove dvije prispodobe nalazimo dva tipa izgubljenih ljudi. Pogledajmo prvu prispodobu. Izgubljena ovca zna da je izgubljena, ali ne zna što da poduzme, pa luta sve dalje i dalje. S obzirom da je bespomoćna, ne zna što činiti da se vrati svom pastiru, on treba doći k njoj. Ovo je slika ljudi koji znaju da su izgubljeni, ali ne znaju što da poduzmu u vezi toga, ne znaju koji je pravi put. To su ljudi kojima treba pokazati Put Istinu i Život, koji trebaju Dobrog Pastira.

Druga prispodoba govori o izgubljenom novčiću. Taj novčić ni ne zna da je izgubljen. Ovo je slika čovjeka čija je savjest toliko otvrdnula, da niti ne osjeća da je izgubljen. I taj čovjek je vrijedan truda, on nije nepovratno izgubljen. Mi smo skloni za neke ljude promisliti da su pretvrd orah za obraćenje, ogrezli u svom grijehu. Ali to nije istina, Bogu ništa nije nemoguće. On želi, koristeći naše ruke, noge, naš glas…uporno, strpljivo i neumorno tražiti. Dokle,? Sve dok ne dođe do obraćenja. A onda nastupa slavlje...

Zašto toliki pretjerani trud? Zato što Bog drži da je vrijednost ljudske duše neizmjerna, neopisivo veća od bilo kojeg materijalnog dobra. Ali mi ljudi skloni smo pridavati veću vrijednost propadljivim materijanim stvarima i novcu. Pali čovjek je sklon iskoristiti druge ljude, tako npr. vara u trgovini, laže stranke da bi zaradio plaću, otima bratu komad zemlje ili kuće, ne plaća dobavljače ili svoje radnike zakida za plaću…sve u namjeri da dođe do novca i tako uveća svoje materijalno bogatstvo… Koliki ljudi ne varaju i ne zakidaju, ali više ljubavi, snage, energije posvećuju trci za zaradom ili karijerom, nego članovima vlastite obitelji, a da niti ne govorimo o sirotima i ojađenima, ili nespašenima?

Preispitajmo i sami sebe. Priznajmo si iskreno - da li veću bol osjetimo zbog izgubljenog zlatnog lančića ili novčanika, nego zbog duša kojima smo okruženi, a koje lutaju izgubljene, na putu za vječnu propast? Da li s više žara nastojimo pronaći svoju izgubljenu dragocjenost ili spasiti jednu ljudsku dušu?  Novac nam nikada ne smije biti važniji od čovjeka. Obratno je istina - čovjek predstavlja najveću vrijednost, a novac treba biti samo sredstvo kojim se može činiti dobro čovjeku.

* DRAHMA (grč. — pregršt, zagrabiti..)

Starogrčka novčana jedinica, dijeli se na 100 lepta. Jednaka je stotom dijelu mine, koja se dijelila na 5 obola; 6000 drahmi bili su jednaki jednom talent ili ¼ šekela.

Naziv novca dolazi iz vremena prije pojave novca u klasičnom obliku. Kao novac služili su tada metalni četverouglasti štapići. Šest takvih štapića odgovaralo je vrijednosti drahme. Kovanje D. počelo je u VI st. pr. n. e. u raznim državama, pa im je i težina različita, zavisno od težinske stope koja je korištena. Najrasprostranjenija je bila atička D. (4,25 gr). Kovana je također didrahma (dvije drahme), a također i semidrahma (1/2 drahme).

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Kuba

    Red za pregled putovnica potrajao je skoro kao vječnost. Već na samom početku imale smo prvi test strpljivosti. Službenici u svojim starim odorama u još starijim kabinama za pregled putovnica lagano uz popratnu “ćakulu”...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.