„Sva radost tvoja neka bude Jahve on će ispuniti želje tvoga srca“ Ps 37, 4

15. Biblijska radionica, Marijin poziv

„Zdenac“, Biblijska radionica, 26.05.2010. g.

Drugi Vatikanski sabor govori-podsjeća: "Isusova Majka, kao što je tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujećem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe". (Lumen Gentium, 68)

Bog Otac nam je dao svoga Sina po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta, kroz četiri tisuće godina da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji, da ga svijet primi od nje. Sin Božji utjelovio se za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Ona nam je donijela Otkupitelja.

Sveti Ljudevit Montforski u svojoj "Raspravi o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji" kaže kako je Duh Sveti "po njoj, u njoj i od nje proizveo svoje remek-djelo, Boga-Čovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit će do konca svijeta predodređenike i udove otajstvenog tijela te božanske Glave. Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu."

"Ti nikada ne misliš na Mariju, a da Marija mjesto tebe ne misli na Boga; niti ti ikada hvališ i častiš Mariju, a da Marija zajedno s tobom ne hvali i ne časti Boga... Ona je Božja jeka, koja kazuje i odjekuje samo: Bog. Ako ti kažeš: Marija, Ona odgovara Bog. Sveta Elizabeta pohvali Mariju i nazva je blaženom što je uzvjerovala; a Marija, vjerni Božji odjek, zapjeva hvalospjev Gospodinu i Bogu, njenom Spasitelju.

Što je učinila u toj prigodi, to radi i svaki dan: kad je hvalimo, ljubimo, častimo ili darivamo; Boga hvalimo, Boga častimo, Boga ljubimo, Bogu dar nosimo po Mariji i u Mariji." (Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji, 225)

Mnogi tumači Marijin hvalospjev drže najkraćim i nauspjelijim sažetkom cjelokupne biblijske duhovnosti. U njemu se nalazi temelj za duhovni rast novoga naroda Božjega. Marijina vjera i njezin stav posvemašnjeg predanja Bogu predstavljaju temeljni stav svakog vjernika koji vjeruje da riječ Božja može i u njegovu životu naći konkretan oblik i donijeti plod. Također, učimo se od Marije izabrati stav malenkosti tj. poniznosti koja resi svakog pravog vjernika. Poruka o tome koliko nas Bog voli doprla je do nas upravo preko samoponiženja Sina. Kako je sv. Augustin naglasio: „Ako me pitate koji je osnovni element učenja i ćudoređa Isusa Krista, odgovorit ću vam: prvo je poniznost, drugo je poniznost i treće je poniznost".

Dogme o Mariji

Bogorodica (grč. Θεοτόκος Theotokos; strsl. Богородица) je jedan od naslova koji se raznim kršćanskim crkvama pridaje Mariji, Isusovoj majci. Službeno je prihvaćen kao važeći za čitavu Crkvu na Efeškom saboru (431.) godine. Naslov Bogorodica izriče uvjerenje da je Marija rodila, ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga, te da je Krist samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi.

Djevica Marija, naziv je, koji je prihvaćen na Prvom carigradskom saboru 381. godine. Ta dogma govori, da je Marija vazda-djevica (grč. ἀειπάρθενος, eng. ever-virgin). Bila je djevica i kada je začela Isusa po Duhu Svetome, bez muža te i nadalje, cijeli zemaljski život djevičanski je živjela bez spolnih odnosa.

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je katolička dogma, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Dogmu je proglasio papa Pio IX. bulom "Ineffabilis Deus", 1854. godine.

Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom (lat. Assumpta), dogma je koju je proglasio papa Pio XII., bulom "Munificentissimus Deus", 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo.

Lk 1,26-1,38 - Navještenje Isusova rođenja

Bog posla anđela Gabrijela u Nazaret da navijesti mladoj izraelskoj djevici Mariji, zaručenoj za Josipa, da će začeti po Duhu Svetom i roditi sina kojem će nadjenuti ime Isus, a koji će biti Sin Svevišnjega i čijem kraljevstvu neće biti kraja. Zatim joj prenosi i vijest da će njezina rođakinja Elizabeta, prozvana nerotkinja, roditi sina. Marija odgovara riječima „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“

Bog za poziv upućen Mariji koristi anđela, koji joj prilazi u jednoj svakidašnjoj situaciji. Njeno poslanje sastoji se u tome da zatrudni po Duhu Svetom, prema Božjem obećanju rodi Božjeg sina i nadjene mu ime Isus. Iako ju je anđeoski pozdrav isprva smeo i prestrašio, ona izražava ogromno pouzdanje u Boga, razgovara s anđelom i prihvaća poziv. Bog joj iskazuje neizmjerno povjerenje, jer njen zadatak je roditi i othraniti Mesiju, Sina Boga Svevišnjeg „koji će vječno vladati Jakovljevom kućom“ i predati ga svijetu. Marijin život se od tada iz temelja mijenja. Uz rizik razvrgnuća zaruka, osramoćenje svoje obitelji i kamenovanja ona ustraje na poslušnosti Bogu, prihvaćajući unaprijed sve moguće posljedice svoje odluke. Nepokolebljiva u svojoj vjeri u Boga ona rađa, štiti i odgaja Isusa i postaje Majka Božja i Majka Crkve.

Iv 2,1-11 - Svadba u Kani

Isus i njegova majka nalaze se na svadbi u Kani Galilejskoj. Usred svadbene svečanosti Marija primjećuje da je ponestalo vina, i na to upozorava Isusa. Na Isusove riječi poslužitelji su napunili posude vodom, zahvatili od te vode i donijeli pred ravnatelja stola. No u posudama nije bila više voda nego vino, i to najbolje kvalitete. Tako je Usus učinio svoje prvo znamenje, pretvorivši vodu u vino.

Božji poziv je upućen poslužiteljima na svadbi, u situaciji u kojoj su se ljudi našli u nevolji. Marijina uloga je uloga zagovornice, koja posreduje kod Isusa, a slugama kaže „Što vam god rekne, učinite!“. Tu i nama Marija daje naputak i pokazuje nam svoju ulogu. Put do pozitivnog rješenja situacije jest poslušnosti i pouzdanje do apsurda.

Bog poslužitelje poziva Isusovim riječima da napune posude vodom, i tako im ukazuje povjerenje da mu budu posrednici preko kojih će učiniti prvo čudo. Poslužitelji bez oklijevanja odgovaraju na poziv, voda se pretvara u vino, a nezgodna situacija koja bi rezultirala sramotom zaručnika je izbjegnuta.

Iv 19, 25-28 - Pod križem

Dok je bio razapet na križu, kod kojeg su stajali i njegova majka i učenik Ivan, Isus reče Mariji „ Ženo! Evo ti sina“, a zatim Ivanu “ Evo ti majke“. I tada je učenik Ivan uzeo Mariju sebi pod okrilje.

Bog poziva učenika Ivana i Isusovu majku Mariju, u vrlo bolnoj i nesvakidašnjoj situaciji za oboje. Mariju Isus poziva da uzme Ivana za sina umjesto njega koji će umrijeti, a Ivanu ukazuje povjerenje da ga zamijeni u ulozi sina i uzme njegovu majku za svoju. Mariji Bog daje novog sina, a Ivanu novu majku i još k tome Bogorodicu.

Ivan je jedini od učenika stajao kod križa. Na taj način on simbolizira sve ostale učenike. Isus ostavlja Crkvu na brigu Majci, a Majku na brigu Crkvi.

Dj 1,12-14

Nakon što su vidjeli Isusov uzlaz na nebo, učenici se vraćaju na Maslinsku goru i zajedno s ostalim učenicima, ženama i Isusovom majkom Marijom moliše postojano za silazak Duha Svetog.

Bog im upućuje poziv u jednoj svakidašnjoj situaciji, Isusovim riječima, dok su sjedili s njim za stolom. Poziv se sastojao u tome da se ne udaljuju od Jeruzalema, već čekaju obećani Očev dar, krštenje Duhom Svetim. Učenici prihvaćaju poziv, vraćaju se s Maslinske gore u Jeruzalem i okupljaju se zajedno s Marijom i ostalim ženama na ustrajnu i jednodušnu molitvu, na mjestu gdje su redovito boravili. Bog vjeran svom obećanju šalje Duha Svetog, koji im daje snagu da hrabro navještaju Evanđelje po svem svijetu.

Marija se nije odvajala od Isusa, a nakon njegovog uznesenja od njegovih prestrašenih učenika. Kako učenici simboliziraju Crkvu, iščitavamo da je Isusova Majka uvijek uz Njegovu Crkvu  i kao zaručnica Duha Svetog na čelu te Crkve.

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Misija Venezuela

    Naše vrijeme i naš boravak u Venezueli je vremenski ograničen. Znajući to, a u isto vrijeme imajući na umu sav obujam posla te ciljeve koje smo postavili, a koje želimo ostvariti dok smo tu, dane čini sve kraćima, a neizostavno imamo dojam na svršetku svakog dana, da je posla sve više.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.