Biblijska radionica 1. veljače 2010. godine u Splitu

Današnje evanđelje: Luka 5,1-11

„Čudesan ribolov - poziv Šimunu, Jakovu i Ivanu"

Analiza evanđelja

(Sudionici radionice su evanđelje razmatrali slučajnim odabirom podijeljeni u nekoliko grupa. U okviru grupe su iznosili svoja zapažanja, te ih naknadno dijelili s ostalim grupama)

Mjesto zbivanja je obala sjevernog dijela Genezaretskog jezera, u blizini Kafarnauma, grada u kojem su živjeli Šimun zvan Petar te Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, kasnije trojica omiljenih Isusovih učenika i poslanika.

Galilejsko jezero u izraelskoj pokrajini Galileji naziva se još Tiberijadsko jezero, Genezaretsko jezero ili jezero Kineret i najveće je slatkovodno jezero na teritoriju Izraela. Genezaret je njegovo starije ime prema gradu koji je postojao uz njegovu obalu, a Tiberijadsko se nazivalo od 1. st. po gradu Tiberijadi. Kineret je njegovo današnje službeno ime.

Dugo je 21, a široko oko 13 kilometara. Površina mu je 166 km kvadratnih. Duboko je 48 metara. Nalazi se 213 metara ispod razine mora, što ga čini drugim najnižim na svijetu, iza Mrtvog mora. U njega se na sjeveru ulijeva i na jugu iz njega izvire rijeka Jordan koja se kasnije ulijeva u Mrtvo more.

Nakon smrti Ivana Krstitelja, Isus odlazi iz svoga Nazareta u Kafarnaum, na područje Zebulunova i Naftalijeva plemena, u polupoganski kraj, gdje naučava i gdje mu ljudi počinju vjerovati. Tu je zasigurno često navraćao na obalu jezera, promatrajući ribare kako izlaze na pučinu i vraćaju se s ulovom, ali ponekad i praznih mreža. Tako se jednog jutra Šimun zvan Petar, te Ivan i Jakov, sinovi Zebedejevi, vraćaju iz cjelonoćnog neuspješnog ribolova te na obali čiste mreže. Isus stoji na obali i promatra. Oko njega se nakupio narod da sluša Božju riječ (prvi redak današnjeg evanđelja ukazuje da se Crkva sabire riječju Božjom). Videći njihove dvije lađice na obali Isus odabire Šimunovu kao propovjedaonicu, te ga zamoli da se malo otisne od kopna, kako bi ga mnoštvo bolje čulo (ovim sv. Luka ističe Petrovu ulogu u prvoj Crkvi). Zvuk se, naime, mnogo bolje prenosi na vodi nego na kopnu. Šimun bez pitanja ili negodovanja ostavlja svoj posao, udovolji Isusu, te i sam posluša njegovo naučavanje okupljenog naroda iz lađice.

Čudesni ribolov

Nakon vjerojatno poduljeg govora, kad je sunce već bilo visoko na nebu, Isus traži nešto potpuno neuobičajeno od Šimuna - da izveze lađicu na pučinu i sa svojim prijateljima baci mreže i lovi ribu.

Šimun Petar drži da čovjek koji stoji pred njim nije profesionalni ribar, a Njegov zahtjev smatra apsurdnim. Po danu se riba uvijek povlači u dubinu, iako postoji mogućnost da se nekad pojavi jato koje je u pokretu. Ali ni tada nije moguće predvidjeti gdje i kada će se to jato pojaviti.

Iako se u početku malo požalio („Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne uhvatismo“) ipak se odlučuje poslušati Isusa, vjerojatno iz poštovanja prema autoritetu štovanog učitelja i proroka. Činjenica da Petar naziva Isusa „Učitelj“ (kao i to što ga nije odbio kad ga je zamolio da koristi njegovu lađu za propovijedanje) sugerira da ovo možda nije bio prvi susret Petra s Isusom. U najmanju ruku je morao znati nešto o Njemu i Njegovoj reputaciji, čak i ako nije imao osobnog kontakta s Njim.

Čim su bacili mreže, one su se toliko napunile ulova da su se razdirale, pa Šimun poziva drugu lađicu da im pomogne. Toliko napuniše obje lađice ribama da su se skoro potopile. To je toliko izvanredan događaj da ribare obuzima zaprepaštenje.

Sv. Luka izostavlja divljenje mnoštva s obale, jer mu je u središtu pažnje Šimun Petar. Ovdje zapažamo tri stvari. Šimun vidi Isusa u novom svjetlu, jasno mu je da je tu Bog na djelu, i pada pod Njegove noge u znak svoje nedostojnosti i Učiteljeve veličine. Prema onome što o Petrovoj naravi možemo nagađati iz Pisma, on je bio nenaviknut padati pod noge ikome, osim možda pred  Bogom u hramu. Također, on  mijenja način kojim oslovljava Isusa. Sada naziva Isusa Gospodinom, jer ga u svjetlu doživljenog čuda prepoznaje kao Gospodina po kojem Bog čini izvanredna djela i koji je sama svetost. Kao treće, Šimun osjeća da da nije dostojan biti u njegovoj blizini i doživljava sebe kao grešnika. Svoju slabost i osjećaj nedostojnosti ispovijeda Isusu i moli ga da odstupi od njega. Ali Petar još ne zna su baš slabi ljudi i grešnici u središtu Božjeg zanimanja.

Sveti strah

Njegova molba Isusu da odstupi od njega pokazuje da je Šimun ovaj izvanredan ulov doživio na razini  religioznog iskustva. Da je Šimun bio običan ribar posvećen zaradi za udoban život, svjetovan čovjek sa svjetovnim vrijednostima, on je Isusa mogao vidjeti kao gusku koja leže zlatna jaja. Mogao je Isusu ponuditi partnertvo u poslu, nadajući se osiguranoj zaradi i glatkoj plovidbi do kraja svog života.

Ali Šimun iznenadno i ustravljeno postaje svjestan da je u Isusovom prisustvu zapravo u prisustvu Boga. To je slično Izaijinom doživljaju kada mu se Bog objavio u hramu. Izaija nije tada viknuo „Ovo je super!“ Naprotiv, zavapio je „Jao meni!“ (Iza 6,5) Razlog je sličan Šimunovom: uveden u prisutnost Boga Svemogućega, Gospodina nad Vojskama, pred kojim anđeli pjevaju „Svet, svet..“ on iznenada shvaća koliko je nečist.

Evanđelje izričito ne navodi, ali jasno implicira da se Petar vrlo uplašio, jer mu je Isus morao reći "Ne boj se!“ Postoje razne vrste straha. Ovo nije bio strah užasnutog gađenja, kao kad čovjek npr. ugleda raskomadano truplo, niti strah od trenutne prijeteće opasnosti, niti je to bio nejasan ali jak predosjećaj neke nepoznate opasnosti koja se može dogoditi...

Ovo je bio sveti strah, nimalo manje zastrašujuć od ostalih vrsta, ali strah koji ide do samog korijena ljudskog bića i razotkriva čovjeku njegovu ovisnost radi stvorenosti, kao i njegove mane i propuste, pred licem Božjeg suvereniteta i samoodržavajućeg vječnog postojanja, te Njegove zasljepljujuće svetosti i čistoće. To je ono što je Izaija osjetio u hramu, a Šimun u lađici. Strah Gospodnji je početak mudrosti, navodi Pismo na nekoliko mjesta, a također je i početak našeg razumijevanja tko smo mi pred Bogom. To još nije punina spoznaje, jer nam strah Gospodnji još uvijek ne prenosi nježnost Božjeg suosjećanja i ljubavi.

Ipak je nužno imati nešto od od ovog svetog straha u našem iskustvu Boga, inače nikada nećemo moći pravo razumjeti ili potpuno cijeniti Božju ljubav. Ako samo projiciramo na Boga naš vlastiti koncept ljudskog suosjećanja i ljubavi, nećemo nikada pravilno poznavati Boga i stoga se nećemo odnositi prema Njemu onako kako On želi. Samo onda kada iskusimo to stajanje u strahopoštovanju pred Svetim Bogom, drhtavu svijest o našoj grešnosti i radikalnu nedostatnost pred neopisivom slavom Božje naravi, možemo početi shvaćati veličinu Božje milosti i bezgranične ljubavi, i neshvatljiv dar Božje želje da uđe s nama u osobni odnos u ljubavi i radosti.

Poziv na učeništvo

Iako su i Jakov i Ivan svjedoci čudesnog ribolova (Mk 1,16 i Mt 4,16 navode još Šimunovog brata Andriju, uz Ivanovog i Jakovljevog oca Zebedeja i nadničare, spomenute u Mk 1,20 i Mt 4,21), Isus se obraća samo Petru: "Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!" Ovdje "loviti" znači spašavati ih od utapljanja.

Isus preuzima inicijativu te na zanimljiv način, s mamcem prilagođenim osobi, „lovi“ i poziva one koje želi za svoje učenike, a na njima ostaje da odgovore na božanski poziv. Taj poziv je dar od Gospodina slabom čovjeku, to nije zasluga čovjekova. Njegova je volja da se svi ljudi spase, da nijedan ne pogine.

Šimun i drugovi bez odlaganja prihvaćaju poziv. Bez dodatnih pitanja, izvlače lađice na obalu, ostavljaju sve i smjesta odlaze za Isusom kao njegovi učenici. Znak je velikog povjerenja krenuti za nekim, a da zapravo nisi siguran kuda će te odvesti.

Isus im upućuje ovaj poziv na učeništvo na samom početku svog javnog djelovanja, kako bi oni od početka slušali i gledali sve što On govori i čini, jer će kasnije biti njegovi svjedoci koji će navjestiti Radosnu vijest svim narodima sve do nakraj zemlje.

Volja Božja u tekstu

  • da Šimun Petar postupi po Isusovoj riječi iako mu zahtjev izgleda apsurdan
  • da Šimun Petar spozna svoju grešnost i nedostojnost kao čovjeka u odnosu na Boga
  • da Isus uputi poziv na učeništvo Šimunu Petru, Ivanu i Jakovu, Zebedejevim sinovima
  • da Šimun Petar, Ivan i Jakov prihvate poziv, smjesta sve ostave i krenu za Isusom
  • da se na obali Genezaretskog jezera okupi mnoštvo naroda slušati Isusovo poučavanje
  • da Šimun i drugovi ne ulove ništa tijekom cjelonoćnog ribolova
  • da se pojavi veliko jato riba usred dana pred Šimunovom lađicom
  • da Šimun i drugovi nalove toliko riba da su im se obje lađice skoro potopile i mreže razderale

Nositelji Božje volje

U ovom dijelu evanđelja aktivni nositelj Božje volje je sam Isus iz Nazareta, zatim mnoštvo ljudi koje je slušalo Isusovo naučavanje, Šimun Petar, njegovi drugovi Ivan i Jakov, sinovi Zebedejevi, te ostali ribari koji su im pomagali.

Pasivni nositelji Božje volje su jezero i obala, ulovljene ribe, ribarske lađice.

Plodovi izvršene Božje volje

Narod je poučen u Božjoj Riječi. Prepune mreže Šimuna i drugova zbog poslušane Riječi Božje. Šimun Petar spoznaje i ispovijeda svoju grešnost Isusu, priznaje ga Gospodinom, slavi ga padajući mu pred noge te prihvaća Njegov poziv da odsad bude ribar ljudi- Kristov poslanik. Njegovi prijatelji, kao svjedoci čuda i Šimunovog otkrivenja, također odlaze sa Šimunom slijediti Isusa.

Plodovi neizvršene Božje volje

Nisu izričito navedeni u ovom tekstu.

Slavljenje Boga

Šimun Isusu pada pod noge, ispovijeda mu svoju grešnost i naziva ga Gospodinom. Šimun proslavlja Boga postupajući po Njegovoj Riječi iako mu izgleda apsurdna. Šimun i drugovi proslavljaju Boga prihvaćajući Njegov poziv na učeništvo i apostolsko poslanje.

Tko je naš Bog na osnovu teksta?

On je Učitelj, Svetac, Ribar, Ribar ljudi i Gospodin.

Gdje je naš Bog u tekstu?

Na obali Galilejskog jezera u blizini Kafarnauma okružen narodom, te u lađici na jezeru malo otisnut od obale i okružen ribarima.

Što želi od tebe, mene, nas, Zdenca?

Naš Bog želi da poslušamo Njegovu riječ, položimo u nju nadu i postupimo po njoj, čak i onda kad nam se čini da to nema smisla. Želi također da čujemo i prihvatimo Njegov poziv koji je upućen i nama, a ne samo apostolima, da budemo Njegovi poslanici i kao „ribari ljudi“ sudjelujemo u spašavanju ljudskih duša. Želi da padnemo pred Njim u strahu Gospodnjem, ali ne da ga molimo da ode od nas, već da ostane s nama i smiluje nam se, da nas nauči kako da ga ljubimo i otkrije nam tajne Kraljevsta. Želi da ostavimo svoje stare načine i pogrešne predodže o Bogu (naše lađe i mreže) i slijedimo Isusa.

Naš Bog od članova „Zdenca“ želi da se angažiraju u ovom poslanju na neki od načina specifičnih za ovu udrugu – kao misionari milosrđa u stranim zemljama, kao volonteri u svojoj sredini, donatori itd... imajući neprestano na umu da smo stvoreni od Boga za služenje, počevši od svog bližnjeg pa do na kraj svijeta.

Što ćemo konkretno učiniti za Njega?

Razmisliti ćemo, svatko za sebe, i zapisati na papir detaljno sve darove kojim nas je Bog obdario, a kojima možemo služiti drugim ljudima, svojim bližnjima, čineći djela duhovnog i tjelesnog milosrđa.

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 3. nedjelja Došašća
    Prvo čitanje: Iz 35,1-6.10 35 1Nek` se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek` ljiljan procvjeta. 2Nek` bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek` se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Rajska vrata
    Rajska vrata

    U starom samostanu živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima, bilo je mnogo knjiga, ali dva redovnika...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Životne okolnosti kumčadi na Kubi

    Organizirali smo Zdenac – Pozo na Kubi sa mjesnim volonterima i suradnicima. Djelujemo u tri provincije: Habana, Matanza i Cienfuego. Pet je grupa. Trenutno je obuhvaćeno 135 djece u dobi od 6 do 16 godina. Radimo sa djecom upravo u tim najopasnijim mjestima. Od ponedjeljka do petka aktivnosti se odvijaju u popodnevnim satima, izvan škole. Subotom se radi od 9h do 12h. Organizirali smo dopunsku nastavu dva puta tjedno, dječji zbor za djevojčice, nogomet za dječake, kreativne radionice. Svaku subotu od 9h do 12h provode se radionice odgoja u solidarnosti i za solidarnost, radionice na biblijske teme.

    Više informacija
    • Nadnaslov Zdenac Kuba
    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}