Isus i Samarijanka

Iv 4, 5-42

Veliko poglavlje o Samarijancima u kojemu Isus najprije nastoji uvjeriti Samarijanku da je on obećani Mesija ima vrhunac u priznanju stanovnika Sikara:"Mi smo sami čuli i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta". Tu se Samarijanci koje su Židovi smatrali polupoganima pojavljuju kao predstavnici nežidovskog svijeta.

5 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.
6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
7 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!"
8 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.
9 Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
10 Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive."
11 Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?
12 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"
13 Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti.
14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."
15 Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati."
16 Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo."
17 Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!'
18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."
19 Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok.
20 Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."
21 A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
22 Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.
23 Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."
25 Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve."
26 Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"
27 Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"
28 Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:
29 "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?"
30 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.
31 Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!"
32 A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."
33 Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"
34 Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.
35 Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu.
36 Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju.
37 Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.'
38 Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov."
39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila."
40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.
41 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi
42 pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

Volja Božja u tekstu
„Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.“

Nositelji volje Božje
Isus i Samarijanka

Plodovi volje Božje
„A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.“ Žena Samarijanka osjeća se prihvaćenom. Prihvaćena je kao osoba u potpunosti svoga bića. Nije važno što se Židovi i Samarijanci ne vole. Isus je iznad toga. On je došao da sve ljude voli i spasi. Nije važno što je ta Samarijanka žena na lošu glasu. Za Isusa je ona prvenstveno istinsko ljudsko biće, žena koja ima srce, čovjek koji je potreban ljubavi. Isus joj vraća dostojanstvo i samopouzdanje. Vjerojatno nikada u svom životu nije susrela osobu koja bi je dokraja priznala, potvrdila. Ljudi su je ili iskorištavali ili prezirali. Nitko je nije ljubio. To se vidi iz ženina priznanja da nema muža, tj. da nema nikoga koji bi je životno i odgovorno volio.

Isus je priznanje i uz njega je ova žena osjetila da je ljubljena. Zato se kod Samarijanke rađa vjera u Isusa, vjera da je Bog u njemu, a onda i vjera u ljude i vjera da je Bog Spasitelj svih ljudi. Odatle i njezino svjedočanstvo: "Kazao mi je sve što sam učinila!" Kao da je htjela reći: "Sve je znao o meni, a nije me osudio, nije me prezreo. Sa mnom je i dalje razgovarao i otkrio meni samoj da sam i ja ljudsko biće i da još uvijek mogu ljubiti i biti ljubljena! On je doista Spasitelj svijeta! Jer, tako može postupati samo Mesija, tj. Spasitelj!“ Susret s Isusom je tako bogat da u čovjeku rađa poslanjem. Ova žena osjeća potrebu da svjedoči svojim sumještanima. Govori o čovjeku kojega je susrela na Jakovljevu zdencu. Svjedoči da na svijetu ima jedan čovjek koji vraća nadu, koji budi vjeru, koji ljubi. Svjedoči za ono što još u svome životu nije iskustveno doživjela. Njezino je svjedočanstvo bilo tako djelotvorno, da su njezini sumještani došli k Isusu i zamolili ga da ostane kod njih.

Tko je naš Bog?
Isus koji je žedan, koji traži piti od jedne prezrene žene u svom kraju, Bog koji prilazi, pita, sluša, odgovara, prorokuje, obećava, tješi, ohrabruje, „Sve mi je rekao, sve zna o meni: a nije me osudio!" To je ono najdivnije što se može o tebi reći, što se može doživjeti u susretu s tobom!

Gdje je naš Bog?
Na zdencu, sa Samarijankom

Što želi i očekuje od nas?
Suočiti se s istinom, ostaviti svoj krčag vode, skinuti prljavog čovjeka sa sebe i obući se u čistog, svježeg i mirisnog, piti sa izvora žive vode, piti sa Božjeg izvora koji je vječan, svjedočiti o Božjoj dobroti.

Od nas očekuje
otvorenost, odvažnost, iskrenost, odlučnost, gorljivost, ustrajnost, spremnost, poslanje, misiju.

Božji blagoslov!

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 3. nedjelja Došašća
    Prvo čitanje: Iz 35,1-6.10 35 1Nek` se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek` ljiljan procvjeta. 2Nek` bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek` se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Prnjava kanta
    Prnjava kanta

    Jednom se jedan planinar nakon dugog i mukotrpnog uspona popeo na negostoljubiv vrh planine. Ushićeno je pogledao prekrasan prizor oko sebe, podignuo ruke k nebu i uzviknuo: - O Bože, ispuni me svjetlošću...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • U Bogu je jedini spas!

    Sigurno ste već svi pročitali priču o malom dječaku Danieliju koja nikoga ne može ostaviti ravnoduš-nim. Međutim, kada ga upoznate, pomazite i zagrlite njegovo malo krhko tijelo, to je jedan posve drugačiji osjećaj...

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}