„Sva radost tvoja neka bude Jahve on će ispuniti želje tvoga srca“ Ps 37, 4

Biblijska razmatranja

Prvo čitanje: Dj 10,34.37-43

10  34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." 

Pripjevni psalam: Ps 118,1-2.16-17.22-23

118  1Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
   2Neka rekne dom Izraelov: “Vječna je ljubav njegova!” 1
   6Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!
 17Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina.
 22Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
 23Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje: Kol 3,1-4

3  1Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

Evanđelje: Iv 20,1-9

20  1Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Razmatranje za Uskrs

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Pogled srca usmjerit ćemo na osobe koje se pojavljuju u evanđelju uskrsnuća i prvoj poslanici. U evanđelju su Marija Magdalena, Šimun Petar i „drugi učenik“ (Ivan).

Zašto su baš oni prvi došli na grob? Tko je to od njih  prvi stigao?

Zašto nisu već u subotu posjetili grob Isusov?

Prisjetimo se da Židovi subotom imaju propisan broj koraka koje mogu učiniti i mjesta na koja mogu ići. Zato nisu mogli Isusu doći na grob. Možemo predočiti nestrpljivo čekanje Marije Magdalene da prođe subota. U nedjelju, još za mraka, otišla je na grob. To govori o čvrstoj povezanosti Marije i Isusa. Ona je, skupa sa drugim ženama, Ivanom i Josipom iz Arimateje, zadnja otišla sa groba na veliki petak. Čim je Zakon dozvolio prva je došla na grob. Njezinu čežnju možemo razumjeti samo srcem. Moliti Duha Svetoga da nam ulije u srce žar i jakost Magdalenine ljubavi prema Isusu. Ona je rasla u toj ljubavi.

Neka evanđelja pripovijedaju da je Magdalenu Isus oslobodio od zlih duhova,  da ju je vratio u redove ljubljene kćeri Božje. »Bijahu s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola ...« (Lk 8, 1-2) Ovdje moramo kazati da opsjednuće ne mora biti povezano s grešnošću. Nakon oslobođenja od zloduha Marija Magdalena stalno ostaje u Isusovoj službi, sve do križa.

Odnos Šimuna Petra i Isusa pretrpio je velike kušnje u više navrata. Najteža je trostruka izdaja Petra. Isus pogledom liječi Petra i njegov pokajnički plač i  njihovo trogodišnje prijateljstvo. Daje Petru elan da dotrči  do prazna groba i prvi ulazi u Isusov grob.

Ivan, posebno voljeni učenik, do zadnjega je uz Isusa i među prvima je kod prazna groba. Trči brže od Petra, pokazuje da je mlađi i brži i da je srcem vezan za Isusa.

Kroz slijedeću vježbu naći ćemo se između ovih troje Isusovih miljenika. Temeljit ćemo vježbu na drugom čitanju Kološanima kako bi postali svjedoci poput Petra koji svoje svjedočenje Isusa, sažima u kratku sintezu iznešenu u prvom čitanju. 

Vježba:

  1. Promotriti svaku od ovih osoba, prisjećajući se specifičnih zgoda iz drugih tekstova evanđelja; Marija Magdalena, Šimun Petar i Ivan.
  2. Pronaći se u jednoj od ovih osoba u odnosu sa Isusom.
  3. Marija Magdalena, Petar i Ivan traže „ono gore, gdje Krist prebiva, ne zemaljsko“. Čežnja za Isusom otvara im oči srca kojima su povjerovali i usmjerili svoj život na propovijedanje dajući svjedočanstvo.
  4. Mentalno (kada smo među ljudima) a govoreći kada smo sami, ponavljati  ćemo Isusovo ime. Ponavljanjem u nama će Duh Sveti razbuktavati čežnju za Isusom i njegovim riječima i djelima. Pretvarat će nas u njegove misionare milosrđa 24 sata dnevno.
  5. Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus, Isus...
  6. Na ponoćnoj misi ČESTITAJ ISUSU USKRS. U svakoj misi čestitaj mu pobjedu na križu, NJEGOVU POBJEDU  NA  TVOME KRIŽU.

Sretan Uskrs svima želi

s. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Iz 50,4-7

50  4Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne.  Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. 5Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 6Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 7Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti.  Zato učinih svoj obraz k`o kremen i znam da se neću postidjeti.

Pripjevni psalam: Ps 22,8-9.17-20.23-24

22  8Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: 9“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!” 17Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, 18sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. 19Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. 20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! 23A sada, braći ću svojoj naviještat` ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. 24“Koji se bojite Jahve, hvalite njega!  Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! 

Drugo čitanje: Fil 2,6-11

2  6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 11I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Evanđelje: Mk 14,1-15,47

14  1Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 2Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." 3I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 4A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? 5Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. 6A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. 7Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. 8Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." 10A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. 11Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. 12Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" 13On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim 14pa gdje on uđe, recite domaćinu: `Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?` 15I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." 16Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. 17A uvečer dođe on s dvanaestoricom. 18I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." 19Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" 20A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. 21Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" 22I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." 23I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. 24A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. 25Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." 26Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 27I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. 28Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." 29Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" 30A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." 31Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. 32I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 39Opet ode i pomoli se istim riječima. 40Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" 43Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. 44A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" 45I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. 46Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. 47A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 48Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. 49Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" 50I svi ga ostave i pobjegnu. 51A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, 52no on ostavi plahtu i gol pobježe. 53Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. 54Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. 55A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. 56Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. 57Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: 58"Mi smo ga čuli govoriti: `Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!`" 59Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. 60Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? 61A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" 62A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." 63Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? 64Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. 65I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. 66I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; 67ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." 68On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. 69Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" 70On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" 71On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" 72I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.

15  1Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. 2I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." 3I glavari ga svećenički teško optuživahu. 4Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." 5A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. 6O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. 7A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. 8I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. 9A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" 10Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. 11Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. 12Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" 13A oni opet povikaše: "Raspni ga!" 14Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" 15Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. 16Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu 17i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu 18te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" 19I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. 20A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. 21I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. 22I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. 23I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. 24Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. 25A bijaše treća ura kad ga razapeše. 26Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." 27A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. 28# 29Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 30spasi sam sebe, siđi s križa!" 31Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! 32Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. 33A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. 34O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 35Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." 36A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." 37A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. 38I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 39A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" 40Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - 41te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem. 42A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, 43dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 44Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. 45Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. 46Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. 47A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Cvjetnica Velikog petka

Poklici:  Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje… zelene (cvjetne) grane, vlastiti svečani ogrtači na putu po kojima će magare gaziti noseći Isusa, sve je svečano, puno oduševljenja, sretno, jer Božji Pomazanik ulazi u sveti grad Jeruzalem da slavi Pashu sa narodom. U svom stilu Isus će poučavati, liječiti, opraštati…

Počinje Veliki tjedan sa ponedjeljkom kad Isus proklinje neplodnu smokvu, zatim izgoni trgovce iz Hrama. Izgon je još više doprinio odluci vjerskih glavara da ga smaknu.

Svaki naredni dan vodi sve većem sukobu između Isusa i „znalaca“ Božjeg Zakona. Vrhunac sukoba započeo je sa pashalnom večerom, koju je Isus slavio sa svojim učenicima a završio polaganjem u grob svojeg prijatelja i pristaše Josipa iz Arimateje.

Vježba:

  1. Popisati sve sudionike od Posljednje večere do Isusova pokopa.
  2. Kraj svakog sudionika staviti znak plusa „+“  tko  je uz Isusa ili znak minusa  „-„ tko je protiv Isusa. Neki će imati uza sebe oba znaka npr. Petar.
  3. U tekstu podcrtati sve Isusove riječi.
  4. Ostati u šutnji 10 minuta. Promatrati ponašanje neke od navedenih osoba u odnosu na Isusa.
  5. Svaki dan ponoviti PROMATRANJE, 10 minuta, neke druge osobe iz teksta.

Vježba je molitva promatranja. Kroz nju će Bog djelovati u našim dušama, dajući nam nove duhovne spoznaje da nas urone u Njegovu muku i smrt i pripreme za Uskrs.

Prvo čitanje: Jr 31,31-34

31  31“Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. 32Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. 33Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 34I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: `Spoznajte Jahvu!` nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.”

Pripjevni psalam: Ps 51,3-4.12-15

3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
4Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

12Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

14Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
15Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Drugo čitanje: Heb 5,7-9

5  7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -

Evanđelje: Iv 12,20-33

12  20A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." 22Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. 25Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. 26Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." 27Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! 28Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" 29Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." 30Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 31"Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." 33To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Pšenično zrno

za izgradnju duhovnog puta Zdenčana

Situacija u evanđelju:

Vrijeme je godišnjeg hodočašćenja u sveti grad Jeruzalem za židovski blagdan Pashe. Dolazili su Židovi iz svih krajeva svijeta, dolazili su i pobožni židovskom Zakonu iz drugih naroda i nacija. Neki Grci koji su došli na hodočašće, čuli su za Isusa i njegova djela. Netko ih je upoznao sa njegovim učenikom Filipom, kojega su zamolili da ih odvede Isusu. Filip se obratio Andriji, koji je poznat po svojem povezivanju različitih osoba u raznim prilikama sa Isusom. Dvojica učenika, Filip i Andrija povezuju Grke, koji traže, i Isusa. Isus sebe vidi u zrnu pšenice koje umire „uzdignut sa zemlje“ na križ da sve privuče k sebi.

Tko ljubi svoj „zemaljski“ život izgubit će ga. Zemaljsko je sve ono što se nameće kao važnije i što u ovom životu zauzima više truda i vremena. Oznaka mu je prolaznost, nestalnost i propadanje.

“Ne umrijeti“ znači sve podčiniti sebi i svojim prioritetima. Biti mjerilo ocjenjivanja valjanosti nečega i svakoga. Na sceni povijesti to su veliki diktatori.

Ako tko mrzi svoj život na ovom svijetu sačuvat će ga za život vječni. Mrziti ga znači staviti ga u službu Bogu i njegovu planu.

Isus se nalazi pred velikim petkom. Sažima i slikovito prikazuje razliku između služenja Njemu i služenja sebi. Tko služi Isusu ide iza Isusa, u svemu kopira Isusa. Gdje je Isus tu će biti i njegov služitelj. Prisjetimo se svih mjesta gdje je Isus bio i s kim, što je radio i način na koji je to radio.

Zadnje mjesto na ovoj zemlji koje Isusa čeka jest drvo križa. Kao čovjek od njega strepi i vapi drhteći: „Oče izbavi me iz ovoga časa“, zatim nadodaje: „No, zato dođoh u ovaj čas, Oče proslavi ime svoje.“ Odgovor Oca je: „Proslavio sam i opet ću proslaviti“. Bog svoga Sina i njegove sljedbenike proslavlja na križu ljudske razapetosti ili „umiranja“ ovome svijetu. To je čin kojim je knez (sotona) ovoga svijeta pobijeđen i izbačen.

Služenje je umiranje sebi i time privlačenje Isusu. Nastojanje oko nasljedovanja Isusa za nas Misionare Milosrđa je služenje bližnjima umirući svojim zemaljskim zahtjevima. Naše najbliže će to zbunjivati. Neki će misliti da je to neka „grmljavina“ koja najavljuje loše vrijeme, drugi će pomisliti da anđeli s neba imaju svoje prste. Svatko će od nas znati da je to Božja volja da po našoj samozataji privuče sve duše k sebi u život koji ne prestaje.

Vježba:

Ispisati imena osoba koje su u različitim fazama mojega života svojim služenjem mene privukle Bogu.

Ispisati imena osoba koje sam ja svojim služenjem privukao Bogu.

Ispisati imena zemalja i mjesta na kojemu služi Zdenac u ime Božje.

Predati Bogu sve popisano moleći Oče naš sabrano nad tim predanjem.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: 2 Ljet 36,14-17.19-23

36  14Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. 15Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. 16Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. 17Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod mač njihove mladiće u domu njihova Svetišta, ne štedeći ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna.Sve mu je predao u ruke. 19Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. 20One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. 21Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: “Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.” 22Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: 23“Ovako veli perzijski kralj Kir: `Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!`

Pripjevni psalam: Ps 137,1-6

137  1Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo
i plakasmo spominjući se Siona;
2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
3I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo,
porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:
“Pjevajte nam pjesmu sionsku!”
4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
5Nek` se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
6Nek` mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

Drugo čitanje: Ef 2,4-10

2  4Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, 5nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - 6te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: 7da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. 8Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Evanđelje: Iv 3,14-21

3  14I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji 15da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. 17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. 19A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. 20Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; 21a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."

Ljudsko neću i Božje hoću

Misna čitanja 4 korizmene nedjelje teška su za razumjeti. Prvo čitanje govori o povijesnim događajima izraelaca koji su se radi svoje povodljivosti za djelima krivobožačkih naroda udaljili od Boga saveza.

Drugo čitanje opisuje Božje milosrđe prema nama na poetsko-teološki, zgusnut način.

U evanđelju, Isus objašnjava Nikodemu kako će Sin Čovječji biti podignut kao nekad zmija u pustinji.

Što ima zajedničko u ovim čitanjima?

Koja je poruka nama?

Dvije su glavne stvarnosti: čovjekovo odvraćanje od Boga i Božje poduzimanje svih mjera da spasi nesretnog čovjeka.

Prerečeno: ljudski grijeh i Božje milosrđe.

Nakon četiri stotine  godina robovanja u Egiptu Jahve je čudesno oslobodio svoj narod i vodio ih kroz pustinju rukom svojeg sluge Mojsija. Svaki dan imali su novo iskustvo Božje brige i blizine. Dao im je deset zapovijedi koje su im osiguravale rast u slobodi, samostalnost , blagoslov i dolazak u obećanu zemlju.

Čim bi narod osjetio da mu nešto nedostaje , zaboravljao bi na sva dotadašnja dobra i okrenuo bi se protiv Boga i Mojsija. Mrmljali su i žalili za izgubljenim Egiptom gdje su imali „pune lonce“.

U jednom takvom mrmljanju Bog je na narod poslao ljute zmije koje su ih ujedale na smrt.

Zavapili su Jahvi da ih spasi. Bog reče Mojsiju da podigne zmiju na stup. Koga bi ugrizla ljutica bilo je dovoljno pogledati obješenu zmiju i ozdravio bi. Tako je zmija postala simbol života i simbol ozdravljenja.

Drugo značenje: zmija je simbol grijeha, ona je slika sotone u raju zemaljskom koja je nagovorila Evu na odvajanje od Boga. Ljudski prohtjevi koji nisu u okviru Saveza (deset zapovjedi) pobuna su protiv Boga. To je grijeh– odvojenost od svog izvora i svoje punine neminovno vodi u smrt, prazninu, ništavilo, nesreću.

Isus se poistovjetio sa zmijom. Na drvetu razapet. On je na sebe uzeo sve grijehe čovječanstva, sam je postao grijehom. Trpio je odvojenost od Boga „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?“. Isus je u svojem tijelu usmrtio sve“tjelesno“.

Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga jedinog Sina da svi koji u njega vjeruju ne propadnu, nego da imaju život vječni. Vjerovati u Isusa uključuje tjelesno umrijeti svijetu. Logiku svijeta; računice i interese  zamijeniti logikom djela koja su u Bogu učinjena.

Djela: bio sam gladan, gol, bos, neuk, bolestan, siroče, star i ostavljen, sam i ponižen, ovisan i grešan. Bio sam duhovno slijep. Bio sam blizu i daleko, pritajen i obeshrabren. Bio sam... bio sam zaslijepljen tjelesnim potrebama i ti si mi posvjedočio milosrđe. Bio sam tvoj ukućanin i kolega na poslu. Član i volonter Zdenca, bio sam. Ti si sa mnom bio velikodušan, strpljiv, slušao si me i razumio me. Bio sam vrijedan tvojega vremena i truda. Ulagao si u mene sebe, kako bi me spasio za život vječni.

Što ste me prepoznali i poslužili nije vaša zasluga već je Božji dar poziva da po vama zdenčanima  iskaže svoje beskrajno milosrđe i po vama spasi svijet od grijeha njegovih.

Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Vježba tjedna:

Svaki dan od ponedjeljka do subote (ovaj tjedan) voditi evidenciju djela koje isključivo učinim samo radi Boga. Isključujući bilo koju ljudsku motivaciju. Ta djela su u Bogu učinjena.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Izl 20,1-17

20  1Onda Bog izgovori sve ove riječi: 2“Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 3Nemoj imati drugih bogova uz mene. 4Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 8Sjeti se da svetkuješ dan subotni. 9Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. 12Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. 13Ne ubij! 14Ne učini preljuba! 15Ne ukradi! 16Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 17Ne poželi kuće bližnjega svoga!  Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!”

Pripjevni psalam: Ps 19,8-11

19  8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
9prava je naredba Jahvina - srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
11dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka. 

Drugo čitanje: 1 Kor 1,22-25

1  22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Evanđelje: Iv 2,13-25

2  13Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 14U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 15I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 16a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." 17Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 18Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" 19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." 20Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. 23Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. 24No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Sveto mjesto - za Boga

Ovo razmišljanje je za duhovnu izgradnju Zdenčana

Svi kušamo što znači biti zarobljen: mislima, navikama, stvarima, mobitelom, modom, obzirom, tuđim mišljenjem, strastima, strahovima, željama, poslom, brigama, osobama, emocijama ... Sve nabrojeno u sebi je neutralno. Nije ni dobro ni loše. Dobro je kad nam služi da živimo u slobodi i slavi djece Božje. Loše je kad se mi nađemo u službi svih nabrojenih stvari i potreba.

Kršćanski nauk opisuje robovanje kao sedam glavni grijeha: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost. Sve vrste i stupnjevi robovanja imaju svoj izvor u nekom od ovih glavni grijeha. Uzajamno su povezane i djeluju isprepleteno. Biblijskim rječnikom nazivamo ih „egipatskim ropstvom“. One su „kuća ropstva“.

Izlazak iz kuće ropstva, je spasiteljski zahvat Gospodina Boga. Doći do obećane zemlje, gdje je Bog sve u svemu, pretpostavlja svijest o zarobljenosti, želju za slobodom, odluku izaći i poslušnost Božjim zapovijedima kroz  „pustinju života“,  do potpunog sjedinjenja na Ulasku u Božje naručje.

Biti slobodni samo za Gospodina Boga, štovati Njegovo ime i svetkovati subotu Njemu u čast, oslobađa vjernika od svih duhovnih zarobljenosti, od svih nejasnoća, od oholosti i samodostatnosti, vradžbina, drugih religioznih svjetonazora, konfuzija, sudbine, strahova. Osigurava mu vrijeme odmora i molitve.

Drugih sedam zapovjedi garancija su skladnim međuljudskim odnosima i jednakim pravima. Suprotno od ovoga kraljuje šest glavnih grijeha.

Isus u predvorju Hrama susreće se sa trgovcima volova, ovaca , golubova i lihvarima. Oni opslužuju hodočasnike sa prodajom životinja za žrtve paljenice. Gužva, galama, nagodba, velika su napast koja odvraća pažnju i srce hodočasnika od susreta s Bogom. Hodočasnici bi obredno sve podmirili. Prividno je Bog bio na prvom mjestu, obdržavalo se vrijeme čišćenja i čašćenja Božjeg Imena u dan subotnji. Unatoč ispunjenju Zakona u Hramu je svega bilo osim Božje osloboditeljske prisutnosti i bratske jednakosti.  Stvari i obredi zauzeli su mjesto i ulogu Spasitelja.

Isus se ljuti. Pravi bič i izbacuje, mete sveto mjesto od stvari i ljudi, čiji su interesi materijalni i sebični.

Naš duhovni hod od „vlastite kuće ropstva“ do Obećanog Naručja zahtijeva stalno preispitivanje o čistoći duše od sedam glavnih grijeha. Naš nutarnji hram očistimo od svih „važnih stvari i odnosa“ pa i pobožnosti radi kojih dopuštamo stvarima, životinjama i trgovcima boraviti u našoj duši koja je posvećena krsnom vodom Bogu Vladaru svega stvorenog.

Srdimo se na sve što se pojavi na pragu našega duševnog hrama, što odvraća naš pogled, misao, srce i vrijeme od Boga. Jer za nas Zdenčane ono što je u očima svijeta ludo, slabo i besmisleno za nas je Božja sila i Božja mudrost.

Vježba:

  1. Ispiši svoje zarobljenosti – navezanosti.
  2. Kraj svake zarobljenosti stavi vrijeme koje u nju ulažem
  3. Izračunaj vrijeme koje posvećuješ Bogu
  4. Odluka: napraviti preraspodjelu prioriteta i vremena
  5. Na kraju dana pogledaj kako si proveo odluku u djelo.
S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Post 22,1-2.9.10-13.15-18

22  1Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 12"Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 15Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."

Pripjevni psalam: Ps 116,10.15-19

116  10Ja vjerujem i kada kažem: “Nesretan sam veoma.”
15Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.
16Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.
17Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino.
18Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,
19u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme! 

Drugo čitanje: Rim 8,31-34

8  31Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? 33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

Evanđelje: Mk 9,2-10

9  2Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. 4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 5A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 6Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. 7I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" 8I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. 10Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" 

EVO ME BOŽE

Ovo razmatranje prvenstveno je namijenjeno za duhovni rast Zdenčana.

Bog zove po imenu: Abrahame, Ivo, Dijana, Mirjana, Lana, Marija, Tomislave, … Zove imenom  od prije postanka svijeta, zove  u trenutku začeća, u krštenju, kod izlaska iz sebe,  svoje samosvijesti  i svijesti o Bogu,  koji nastanjuje svakog čovjeka i prati ga u vanjskim okolnostima.

“Evo me“ čovjekov je odaziv.

Evo me – pasivno je do trenutka samospoznaje i Bogo-spoznaje. Zatim slijedi akcija.

Evo me – ima pokretačku snagu za svakog Zdenčanina.

Bog zove Abrahama da iziđe iz zemlje svoje, da se odvoji od sebe prolaznog,  od  svakoga svojega i svega svojega. Da pođe sa onim što može putovati pustinjom s njime. Sve što ometa njegov EVO ME ostalo je u zemlji očevoj.

Božji zov Abrahamu i njegov „ evo me“ bili su ZLATNA NIT koja ih je povezivala kroz sve prilike i neprilike života. U ovom današnjem  čitanju  dosegle su  vrhunac.  Bog traži od svog prijatelja da mu žrtvuje sina jedinca, koga ljubi. Taj sin jedinac ispunjao je ljubavlju i smislom Abrahamov život. Obećavao mu je budućnost, bio mu je radost. Bog mu ga je dao.

U prenesenom značenju SIN  za nas zdenčane znači SEBE, svoj „ja“. Sve što je obilježeno ljudskošću, ovozemnim: želje, sebičnu ljubav, računicu, osjetljivost, ljudski ponos, ranjivost, samosažaljenje.  Sve ono što nas motivira i daje našoj ljudskoj naravi zadovoljstvo i ponos. Na što se oslanjamo, čime se hvalimo, što zaslužuje „ nagrade“ pred Bogom i ljudima.

Sin ljubljeni jedinac ispriječio se između Abrahama i Boga. U srcu oca zauzeo je prvo mjesto.

Taj naš „ja“ otvoreno ili suptilno prepreka je duhovnom rastu, blokada Božjem zahvatu. Uvijek postoji neki ALI pred „žrtvovanjem svojega ljubljenog jedinca“ -  SEBE, za žrtvu paljenicu Jahvi.

Zdenčani su pozvani prinijeti SEBE Bogu po svojem cilju i metodama rada na sebi osobno i zajednički kroz duhovno psihološke radionice i molitvu osluškivanja Božjih pokazivanja što i kako raditi na svojoj izgradnji.

Prirodni zakon od Boga dolazi ali se Bogu i suprotstavlja kad  postane glavni izvor radosti i smisla. Zašto je to tako?

Sve  stvoreno prolazno je, i taj odnos oca i sina prolazan je. Nebo nadilazi zemaljske odnose. U nebo se dolazi KROZ zemaljske odnose. Prolazni odnosi da bi postali vječni moraju proći kroz ODNOS s Bogom. Žrtvovati PROLAZNO Bogu, znači dati Bogu vlast nad svime što jesam i što mi daje smisao i sigurnost. U tom žrtvovanju sa svoje strane učiniti sve pothvate koje je Abraham učinio od trenutka Božjeg uputstva do trenutka zamahivanja nožem. Bez računice da će Bog učiniti čudo i da to nije ozbiljno.  

Smisao i cilj duhovnog hoda s Bogom je doći do preobraženog stanja koje imamo u evanđelju.  Isus je preobražen. Haljine su mu sjajne i bijele. Učenicima je dobro biti u društvu preobraženog Isusa. Čuju  glas Oca nebeskoga: ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga.

Iste riječi koje su se čule kod Isusova krštenja na Jordanu. Proglas koji je odjekivao u Isusovoj duši dok je boravio u pustinji i bio od Sotone napastovan  kruhom, slavom i moći ovoga prolaznog svijeta. Riječi koje su ga vodile u osamu da bude sam sa Ocem, koje su mu otvarale put da u svakom grešniku prepozna ljubljenog sina i kćer; koje tješi, okuplja, poučava, liječi, razgovara, opominje, oprašta. Riječi „Ti si Sin moj ljubljeni“ bile su mu snaga na križnom putu   i smisao žrtvovanja sebe na žrtveniku križa.

Ovo je hod od Zemlje do Neba.

Ovo je vlastiti hod svakog kršćanina. 

NUTARNJI HOD LJUDI U ZDENCU. Osobno i zajedničko koračanje u odvajanju i žrtvovanju svojih „sigurnosti“ svojih ovozemaljskih radosti, svega što se ispriječilo između mene i Boga  jedine sigurnosti i punine.  Vidjeti sebe u liku preobraženog Isusa, sa  sjajnim bijelim haljinama. EVO ME Bože da vršim s ljubavlju tvoju volju. Evo me u svim situacijama, okolnostima mojih navika, navezanosti na duhovne i materijalne sigurnosti i radosti, evo me da ih žrtvujem pred Tobom jer si ti MOJ LJUBLJENI OTAC.

s. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Post 9,8-15

9  8Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 9"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas 10i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. 11Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti." 12I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: 13Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. 14Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, 15spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.

Pripjevni psalam: Ps 25,4-9

4Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
  nauči me svojim stazama!
5Istinom me svojom vodi i pouči me,
  jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda.
6Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti
  i ljubavi svoje dovijeka.
7Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
  spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve!
8Jahve je sama dobrota i pravednost:
  grešnike on na put privodi.
9On ponizne u pravdi vodi
  i uči malene putu svome.

Drugo čitanje: 1 Pt 3,18-22

3  18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. 21Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.

Evanđelje: Mk 1,12-15

1  12I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. 14A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 15"Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"

DUGA SAVEZA – DOBRA SAVJEST

BOŽJE KRALJEVSTVO

U naslovu ovog razmatranja i meditiranja nedjeljnih čitanja ZAGLEDAJMO se u tri znaka Božje opipljive prisutnosti među ljudima, i svime što je stvoreno.

Duga Saveza koja spaja Boga i Nou sa svim nasljedstvom njegovim, uslijedila je nakon pravednog uništenja ljudskog roda, svih životinja i svega stvorenog  na zemlji.

Uništenje je posljedica iskrivljene ljudske savjesti, koja se povodila za POHLEPOM čovjekovih strasti. Posljedica je smrt – uništenje čovječanstva i svega stvorenog.

Noin trud oko pravljenja korablje i njegovo življenje usklađeno sa Božjim zapovijedima, spasilo je njegovu obitelj i parove od svih vrsta životinja.

Noa je svjestan Božje pravednosti i BLIZINE. Zahvalan je Bogu.

Bog, radi sebe i svojeg prijateljstva s Noom, stavlja DUGU SAVEZA kojom zaštićuje ljudski rod od svih budućih uništenja.

Duga je po svojim bojama i vremenu ukazivanja iza kiše, znak prisutnosti sunca koje je iznad svih vremenskih nepogoda, svih crnih oblaka. Ona najavljuje izvedravanje, ulijeva nadu, budi ushit i zadivljuje svojim raznolikim bojama.  Pogled se ne odvaja od duge.

Ona je simbol DOBRE SAVJESTI koja spaja Boga Stvoritelja i Spasitelja, sa svakim ljudskim stvorom. Nou je Dobra savjest spajala s Bogom, po njoj se ravnao, ona ga je upravljala u izgradnji korablje.

Dobra - ispravna savjest je Glas Božji u svakom čovjeku.

U „pustinji ovog svijeta“  prisutan je  Sotona. Glad, nepravda, požuda očiju, oholost života i  sedam glavnih grijeha nastanjuju ovaj svijet, gdje se nalaze  Božji izabranici.

Isus je boravio u pustinji četrdeset dana, bio kušan od Sotone.

Odupro se kušnjama ponavljajući citate iz Biblije.

Nakon kušnje, posta i molitve pročišćen vratio se u Galileju. Spreman da započne sa javnim naučavanjem Božje volje. Prilikom uhićenja Ivana Krstitelja, Isus nastupa u javnosti ponavljajući riječi Ivanove: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju.

Misionari Milosrđa u mjeri u kojoj njeguju DOBRU SAVJEST u toj su mjeri DUGA SAVEZA između Boga i ljudi kojima su okruženi. Duga su Božje blizine, Njegove dobrote, Njegove nade, Njegova milosrđa, Njegova spašavanja ljudi koji se nalaze u korablji Crkve i malom „pretincu“ Zdenca, u Korablji – Crkvi, po programima duhovnim i solidarnim u svim oblicima.

Razvijajući svoju savjest od osnovnog održavanja deset Božjih zapovjedi prema aktivnom angažmanu navještaja Božjeg kraljevstva, Misionari milosrđa su DUGE SAVEZA koje ulijevaju RADOST I NADU mijenjajući turobnost dana  u vedrinu življenja.

Naša molitva srca i uma ovaj tjedan je: JA SAM  DUGA BOŽJEG MILOSRĐA.

Ponavljajmo je neprestano, od jutarnjeg dizanja do zadnje molitve prije spavanja. Duh Sveti  snažno će djelovati u nama i po nama „kanalom“ ove molitve ponavljanja.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Iz 43,18-25

43 18Ne spominjite se onog što se zbilo, nit` mislite na ono što je prošlo. 19Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 21I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu! 22Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! 24Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi. 25A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.

Pripjevni psalam: Ps 41,2-5.13-14

41 2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti! 3Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima. 4Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu. 5Zavapih: “Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!” 13A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. 14Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!

Drugo čitanje: 2 Kor 1,18-22

1 18Bog je svjedok: naša riječ vama nije "Da!" i "Ne!" 19jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!". 20Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapečati i u srca naša dade zalog - Duha.

Evanđelje: Mk 2,1-12

2 1I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: `Otpuštaju ti se grijesi` ili reći: `Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?` 10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: 11"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" 12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"

VJERA POKREĆE NA AKCIJU

Uočimo situaciju i okolnosti Isusova djelovanja.
Isus se vratio s puta gdje je išao poučavati Božju riječ i činiti djela milosrđa.
Netko ga je vidio da se vratio svojoj kući. Od usta do usta pronio se glas da je doma. Nahrupila gomila ljudi pred kuću.

Čuli to prijatelji Uzetoga. Dogovorili se da će svog nepokretnog prijatelja donijeti pred Isusa da ga On ozdravi. Dali su se u akciju pravljenja nosila i nošenja. Nisu se mogli probiti sa bolesnikom do vrata. Vidjevši da ne mogu naprijed, dogovoriše se procijeniti točno mjesto na kojem Isus stoji. Zatim ostaviše za nekoliko trenutaka bolesnika na zemlju, razotkriše toliko krova na kući, da postelja može proći.

Valja uočiti Isusovo iznenađenje i oduševljenje, kad je vidio poviše sebe nebo i na nosilima čovjeka kojega pažljivo spuštaju prijateljske ruke. Bez čekanja i oklijevanja Isus ga naziva Sinom i odvezuje ga od uzroka njegove paralize, grijeha.

Ovdje grijeh predstavlja sve ono što paralizira osobu, što je čini nemoćnom, ovisnom, patnikom.

Uočavamo važnost angažiranosti pojedinaca i organizirane zajednice. Koja zapaža u svojoj sredini „paralizirane“ dušom i tijelom, potrebite. O tome razgovaraju, planiraju, zadaju sebi zadatke, rješava prepreke i postižu cilj, a to je donijeti Isusu svojeg Paraliziranog prijatelja da ga Isus ozdravi kako bi ovaj mogao hodati i nositi „svoju postelju“.

Izaija u prvom čitanju prorokuje Jahvine riječi; Bog sve čini novo, otvara putove u pustinji …Beživotno područje oživljava.

Jahve prigovara Jakovu, narodu koji se rodio od Jakova, kako se nisu zamorili oko Boga. Bog se zauzima za svoje do mjere davanja vlastitog života na Križu. Od svojih Bog očekuje da se „umore“ za njega. To je konkretni angažman, koji uključuje vrijeme, snagu, zajedničko plansko djelovanje. Sve su to Bogu reći „DA“ po primjeru apostola Pavla, Silvana i Timoteja.

Misionari milosrđa sa suradnicima i kumovima, svojim radom i doprinosima duhovnim, moralnim i materijalnim „otkrivaju“ krovove i spuštaju pred Isusa „paraliziranu“ djecu i starce, bolesne i ostavljene. Oni, na koje svijet ne računa, malo po malo postaju novi ljudi koji su pozvani dati hvalu Bogu živeći u punini po mjeri Čovjeka.

Angažirani u svojem Zdencu ovaj tjedan dajmo slavu Bogu radeći samo, samo za Njega.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Lev 13,1-2.44-46

13 1Reče Jahve Mojsiju i Aronu: 2“Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika. 44čovjek se ogubavio, nečist je. Svećenik ga mora proglasiti nečistim - guba mu je na glavi.” 45“Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: “Nečist! Nečist!” 46Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.”

Pripjevni psalam: Ps 32,1-2.5.11

32 1Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!

2Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! 5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: “Priznat ću Jahvi prijestup svoj”, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

11Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!

Drugo čitanje: 1 Kor 10,31-11,1

10 31Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. 32Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, 33kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.

11 1Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.

Evanđelje: Mk 1,40-45

1 40I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" 41Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" 42I odmah nesta s njega gube i očisti se. 43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 44riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." 45Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Guba, lepra, nečist nazivi su za neizlječivu bolest koja razara tijelo do mjere da otpadaju dijelovi ili cijeli udovi. Onesposobljava osobe za rad. Zarazna je. Onaj tko oboli je izdvojen i udaljen od ljudi na samotno mjesto. Gubi dostojanstvo i ravnopravnost sa drugima.

Živi s uvjerenjem da je gubom kažnjen od Boga.

Guba ga onesposobljava i razara u duhovnom, fizičkom i društvenom integritetu. Za njega nema nade.

Ovaj gubavac dolazi Isusu. On je pobijedio sve predrasude i svu odbačenost od Boga i ljudi. Snagom vjere klekne pred Isusa i kaže mu: „Ako hoćeš, možeš me ozdraviti“. Njegova vjera ne daje Isusu prostor da kaže neću te mu On odgovara: „Hoću, budi čist“.

Kad mu Isus zabranjuje govoriti o događaju ozdravljenja, možemo zaključiti da je ovaj gubavac Isusa „iznenadio“ svojom molbom. Isus je imao plan ostati više dana u tom mjestu. Izgleda da tada nije imao u planu liječenja kako bi izbjegao masu ljudi. Možda je samo htio poučavati. Ne znamo. Iz teksta to ne možemo vidjeti.

Posebnost ovog gubavca je da ima inicijativu, radi koje Isus mijenja svoj plan djelovanja.

Isus dopušta da ga se iznenadi. On radi ovakvih inicijativa odstupa od svojih planova.

Poslije prilagođava svoje djelovanje okolnostima koje su nastale zbog ovog „vikača“ koji nije poslušao Isusa i šutio, već je na sav glas pripovijedao da ga je Isus ozdravio. Pa tko bi i mogao šutjeti?

Svatko od nas ima svoj „gubavi“ dio. U svojem duhovnom nastojanju da rastemo u sličnosti Isusu Misionaru Očeva milosrđa, povucimo se jedan sat na samotno mjesto s Isusom, da nam On pokaže našu gubu. Ono što nas razara u odnosu na Boga, na nas same i na naše bližnje. Da spoznamo koje su to navike, vjerovanja, mane, stavovi, ponašanja…

Recimo Isusu zdušno, recimo mu na koljenima: „Ako hoćeš, samo me ti možeš ozdraviti“.

Poslušajmo njegove upute što trebamo mi s naše strane učiniti kako bi On mogao svoje učiniti.

U tom ozdravljenom „dijelu“ moći ćemo trajno biti u Bogu, kako nas sv. Pavao u prvoj poslanici Korinćanima upućuje - „Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite“ (10,31).

Naš duhovni napredak se sastoji u osvješćivanju „gubavih“ mjesta u nama samima i Isusovom ozdravljanju njih (nas) kako bi bili Njegovi blagovjesnici.

Stranica 26 od 26
Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • A u pročitanom evanđeoskom ulomku nije bilo ni jedne Isusove riječi. Pa Isus je u tom ulomku bio spomenut tek pri kraju, riječima »… i jave Isusu.«...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.