„Sva radost tvoja neka bude Jahve on će ispuniti želje tvoga srca“ Ps 37, 4

Godina C

Prvo čitanje: Sir 35,12-14.16-18

35  12jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko. 13Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. 14Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. 16Tko Boga služi svim srcem svojim bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka. 17Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga 18i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.

Pripjevni psalam: Ps 34,2-3.17-19.23

34  2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!

17Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
18Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

19Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
23Jahve izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Drugo čitanje: 2 Tim 4,6-8.16-18

4  6Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. 7Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. 8Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. 16Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! 17Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. 18Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

Evanđelje: Lk 18,9-14

18  9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: `Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.` 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.` 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: `Bože milostiv budi meni grešniku!` 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Isus poučava svoje učenike, a i nas, što je prava MOLITVA: kakav je Bog prema molitelju i kakav molitelj treba biti prema Bogu.

Isusova prispodoba o farizeju i cariniku, prispodoba je o OHOLOSTI i PONIZNOSTI.

Farizej je primjer ohologa čovjeka, a carinik poniznoga čovjeka.

Obojica iznose svoj život pred Boga: farizej svoj uzoriti, carinik svoj grešni. Obojica preko molitve otkrivaju svoju ljudsku sliku. Farizej pristupa molitvi posve samouvjeren. Carinik, vjestan svojih slabosti i mana on je skrušen, svjestan svoje grešnosti. Farizejeva je molitva samohvala i nije dar Bogu, nego dar samome sebi. Svoj odnos prema Bogu pretvara u svoje zasluge i vrline. Dok je carinikova molitva izraz pouzdanja i otvorenosti Bogu.

Koliko među nama postoji ljudi sa sličnim suprotnostima?

Farizej se smatra pravednikom, a carinik bijaše svjestan svoje grešnosti.

„Bogu se više sviđa naša poniznost u grijesima, negoli oholost u dobrim djelima.“

Bog je pravedan i milosrdan.

On ne bira po bogatstvu, položaju, uspjehu i ljepoti. Za njega su sva njegova stvorenja ista i svi imaju jednako pravo na njegovu ljubav i milosrđe. Bog sluša iskrenu molitvu.

Istinski vjernik ima pouzdanje u Boga i njegovu pravdu, koju će on uspostaviti prema svakome.

Ne hvalimo se sobom, svojim dobrim djelima, uspjesima i darovima. I sami znamo da smo Bogu najbliskiji onda kad smo sagriješili, kad se priznamo grešnicima.

Nije to poziv da griješimo, nego je to poziv da prestanemo biti oholi.

Pred Bogom nismo opravdani ni usporedbom s drugima. Ako tako činimo dolazimo do umišljenosti i uznositosti, a onda i do razočaranja. Nije dobro samoga sebe uzdizati visoko.

Ako nas Bog uzdigne, u sigurnim smo rukama.  Kad se sami uzdižemo, po zakonu gravitacije, padamo prema zemlji.

Bog nas ljubi i ljubio nas je i prije bilo koje naše zasluge. Svako dobro koje je u nama i koje činimo plod je njegove milosti,  dar je Boga koji je izvor svakoga dobra.

Čuvajmo se oholosti i uznositosti. To je najsigurniji put u propast.  Poniznost vodi do Boga. Ne poniznost na riječima, nego svijest da smo  slabi i u svemu na Boga upućeni. Zato priznajmo svoje slabosti, a od Boga tražimo njegove darove, prvenstveno njegovu ljubav i drugovanje s njim. To je jedini način koji je pred Bogom ispravan. Ne možemo Boga zabljesnuti nekom svojom umišljenom veličinom. Jedino je on uzvišen.

Zdenčani, uočavajmo potrebu Božje milosti i molimo za nju, posvjestimo svoju grešnost i Božju veličinu. Velike stvari u životu traže sabranost, tišinu i poniznost.

Prvo čitanje: Izl 17,8-13

17 8Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. 9A Mojsije reče Jošui: "Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." 10Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. 11I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. 12Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. 13I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.

Pripjevni psalam: Ps 121,1-8

121 1Hodočasnička pjesma.
K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
2Pomoć je moja od Jahve
koji stvori nebo i zemlju.
3Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
4Ne, ne drijema i ne spava on,
čuvar Izraelov.
5Jahve je čuvar tvoj,
Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!
6Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću.
7Čuvao te Jahve od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!
8Čuvao Jahve tvoj izlazak
i povratak odsada dovijeka.

Drugo čitanje: 2 Tim 3,14-4,2

3 14Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen 15i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. 16Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, 17da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

4 1Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.

Evanđelje: Lk 18,1-8

18 1Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: `Obrani me od mog tužitelja!` 4No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: `Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.`" 6Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! 7Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 8Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"

Razmatranje

Ključna riječ ove nedjelje je: USTRAJNA MOLITVA. Molitva je stalno prisutna u Isusovu Evanđelju.  Bog uvijek čuje čovjekovu molitvu. Ako u to sumnjamo, onda nemamo vjere.  Danas je čovjek sve dalje od svetoga i uzvišenoga. Materijalizam i tehnika s kojom se čovjek danas služi, potiskuju vjeru. Bog poziva i ne prestaje pozivati, ali ljudi su slobodni u svom odabiru i od Boga.

U suvremenom tempu života i utrkom za svime i svačim nema vremena za razmišljanje, a kamoli za molitvu.  Može se reći: sve je manje vjere ili čovjeku je sve važnije od vjere.

U ovakvom ozračju posve nam je blizak i shvatljiv Isusov upit: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“

Hoće, ako bude molitve!?

VJERA i MOLITVA su uzajamno ovisne. Možemo reći da je u osobnom životu prisutna vjera  tamo i onoliko koliko je prisutna molitva. A isto tako molitva je prisutna samo i onoliko koliko je prisutna vjera.

Molitvu ne smiju utrnuti svakodnevni poslovi i brige. Tko prestaje moliti, prestaje i vjerovati, jer molitva je disanje duše, a tko prestane disati, prestaje živjeti.

USTRAJNOST u MOLITVI jedan je od najvećih darova vjere, pa i u njezinoj krizi. Ustrajnost kada se čini da je sve izgubljeno.

Kad Mojsije nije mogao ustrajati sam u molitvi pomagali su mu Aron i Hur. S njihovom pomoći njegova je molitva ponovo „oživjela“, ponovo je bila ispunjena duhom i s Božjom pomoći.

Ustrajnost treba, često, pomoć. Ustrajnost treba zajedništvo. Zajedništvo pomaže kad osobna molitva malaksa.

Molitva udovice pokazuje da molitva onoga koji je „najmanji“ i „zadnji“ neće biti ignorirana od Boga. Bog je onaj koji je na našoj strani. Bog će uslišati naše molitve, ali On želi s nama biti i ostati u dijalogu, želi biti uključen u naš svakodnevni život.

Zato Zdenčani  razgovarajmo  stalno s Bogom i budimo svjesni  da će nas On uslišati. Ako tako živimo i radimo radosno ćemo dočekati ponovni Kristov dolazak. Snagu za osobnu vjeru crpimo iz Svetog Pisma  ono je „puno Božjega Duha,“ „od Boga nadahnuto,“ ali i aktivno, „Duhom Božjim diše i odiše.“

Zdenčani danas je i Misijska nedjelja, a Timotej je dobio naputak, ali ne smo on i mi:

„Propovijedaj Riječ!“ – „Propovijedaj Evanđelje!“ – „Vjeru u Isusa Krista.“

Taj nauk svjedočimo, učvrstimo ga kod sebe i svjedočimo drugima: bijelom, crnom, žutom i crvenom čovjeku.

Prvo čitanje: 2 Kr 5,14-17

5 14I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! 15Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: “Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.” 16Ali on odgovori: “Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam.” Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. 17Tada Naaman reče: “Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi.

Pripjevni psalam: Ps 98,1.2-4

98 1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

2Jahve obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
3Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta
vidješe spasenje Boga našega.
4Sva zemljo, poklikni Jahvi,
raduj se, kliči i pjevaj!

Drugo čitanje: 2 Tim 2,8-13

2 8Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju. 9Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! 10Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. 11Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. 12Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. 13Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!

Evanđelje: Lk 17,11-19

17 11Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" 14Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. 15Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 16Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 17Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? 18A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" 19A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

Razmatranje

Glavna tema ove nedjelje je naša ljudska ZAHVALNOST i NEZAHVALNOST Bogu Stvoritelju. Zahvalnost je krepost. Uz zahvalu Bogu treba zahvaljivati i ljudima. Trebamo

zahvaljivati jedni drugima, za učinjeno. Čovjek obično očekuje zahvalnost od drugoga, a kad ju treba dati drugome onda to nerado čini. Zahtijevati i primiti zahvalnost, a ne biti zahvalan,  znak je nezrelosti osobe.

Kroz euharistijsku pobožnost, njegujemo zahvalnost Bogu i ljudima. Svaki dan se moramo pitati; jesmo li zahvalili za ono što smo trebali, dobili i potrošili? Sigurno nismo! A morali bi!

Zahvalnost je najsvetiji čin naše komunikacije s Bogom.

Ne biti zahvalan može biti i odraz ljudske neosjetljivosti, oholosti, drskosti, omalovažavanja, sebičnosti i namjernog iskorištavanja. NEZAHVALNOST se može dopustiti i tolerirati samo kod onih koji nikada ni od koga nisu ništa primili. Ali, što imaš a da nisi primio, počevši od samoga života?

Bolest je najbolja prigoda za učenje zahvalnosti. Bolest je najjasniji simptom čovjekove ograničenosti, njegove nesavršenosti. U bolesti čovjek doživljava svoju nemoć, otvorenost drugima i zavisnost o njima. U bolesti čovjek postaje iskren, čuje se vapaj za pomoć. Tek u bolesti, mnogi dožive svoju ovisnost o Bogu Stvoritelju, traže Božji oprost i obrate se. U bolesti se upravo zbog toga može najčešće čuti riječ hvala i osjetiti ljudsku zahvalnost.

Nažalost, čovjek je najbolji učenik zahvalnosti u bespomoćnosti i slabosti, umjesto da nas dobre i ugodne strane života uče zahvalnosti.

U Evanđelju se govori o događaju „na putu,“ na kojem Isus susreće desetoricu ljudi koji su istina živi, ali isključeni iz života i društva, jer  su gubavci.

Negdje na putu ta 10-torica jadnika, koji nisu smjeli u selo, zaustave se podaleko i zavape: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“

Kako reagira Isus? Za njega gubavac nije grešnik, nego bolesnik koji treba pomoć, a posebno Božje milosrđe.

Ozdravljenje se događa na Kristovu riječ. Isus im jednostavno reče: „Idite, pokažite se svećenicima!“ . Gubavci su očišćeni. Oni više nisu gubavi i sposobni su za normalan ljudski život.

Iznenađenje je što devetorica nastavljaju put, a samo se jedan vraća zahvaliti Isusu. Deseti slijedi poticaj duše da proslavi Boga koji mu je učinio takvo divno djelo. U njegovoj duši rađa se novo bogoštovlje, nova vjera, u duhu i istini. Došao se zahvaliti, uz tjelesno čudo dogodilo se još nešto veće: čudo vjere.

To je sloboda srca, radost duše, novi život. To je ozdravljenje iznutra.

Isus je dirnut njegovim dolaskom, a razočaran devetoricom,  koji se nisu vratili.

Nisu došli ni zahvaliti onome tko ih je očistio, tko ih je ozdravio, a kamoli da prihvate njega – Isusa kao Mesiju i njegovu vjeru.

Što mi tražimo od Isusa?

Mi tražimo samo tjelesno zdravlje, pomoć u materijalnim poteškoćama, zaštitu od nepogoda. Je li dopuštamo Isusu da zahvati u dubinu našega bića, u naše srce i dušu? Dopuštamo li Isusu da nas spasi od bolesti duše, od sebičnosti, od nas samih, od ograničenosti i gluposti naše pameti?

Budimo dovoljno slobodni primiti od Isusa sve što nam on želi dati i onda mu istinski

zahvaljivati. Vjera se ne očituje samo u snazi prošnje, nego, još više, u snazi zahvalnosti.

Zdenčani, zahvala je izraz naše ljudskosti i našeg zajedništva. Pozvani smo na zahvalu i na prihvaćanje zahvale. Zahvala je znak priznavanja dobra i plemenitosti. Onaj koji zahvaljuje sam se oplemenjuje kao i onaj koji ga daruje.

Pozvani smo  da budemo osjetljivi i na Božje i na ljudske darove. Pozvani smo da činimo dobro. Darujmo i primajmo darove. Primiti dar znači primiti ljubav, darivati znači dati ljubav.

Isus nas na to poziva i sam nas daruje. On nam je darovao život i ljubav. Svakodnevno nam daruje sebe.

Prvo čitanje: Hab 1,2-3 2,2-4

1 2Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi “Nasilje!” a da ti ne spasiš? 3Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!

2 2Tada Jahve odgovori i reče: “Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita.” 3Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! 4Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.

Pripjevni psalam: Ps 95,1-2.6-9

95 1Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:

8“Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.

Drugo čitanje: 2 Tim 1,6-8.13-14

1 6Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 7Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 8Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga 13Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. 14Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.

Evanđelje: Lk 17,5-10

17 5Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" 6Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: `Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!` I on bi vas poslušao." 7"Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: `Dođi brzo i sjedni za stol?` 8Neće li mu naprotiv reći: `Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?` 9Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? 10Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: `Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!`"

Razmatranje za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prorok Habakuk promatra patnju pravednika: nepravdu,strah, ugnjetavanje, pljačku i nasilje. Vapi Jahvi za pomoć jer mu je mučno gledati samo takve stvari oko sebe. Jahve mu odgovara u viđenju i nalaže mu da ga zapiše na pločice kako bi ga svatko mogao čitati. Ono je za svoje vrijeme. Glasi: „Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.“

Pravednost stiže polako i sigurno.

Gledamo i slušamo o ratovima na raznim stranama svijeta. O bježanju tisuća ljudi iz Sirije. O zemljama koje ih primaju.

Ima nasilja koje nije dostupno javnosti. Vrlo česta nepravda, ugnjetavanje, pljačka i nasilje događa se u obiteljima. Dnevno gledam maske dobrog ponašanja muževa i žena kada su skupa. Iste te osobe kada su razdvojene, tuže mi se na obiteljsku situaciju nasilja. Česti su takvi slučajevi. Dok ih slušam duša mi vapi Bogu: „Dokle ćeš šutjeti, spasi ih jer izgiboše.“ Starozavjetni mentalitet i shvaćanje obiteljskih odnosa uzrokuju ovakva bezizlazna stanja.

Pavao u svojem pismu snaži Timoteja potičući ga da raspiruje milosni dar Božji kojega je primio po polaganju njegovih ruku. Ta od Boga smo primili snagu, ljubav i razbor. Strah dolazi od đavla, zlostavljača ljudi.

Poziva ga da odbaci stid zbog svjedočanstva za Gospodina. Štoviše neka se radosno zlopati za Evanđelje Božje, po snazi Božjoj. Neka uči riječi od svog učitelja i čuva poklad po Duhu Svetom koji prebiva u nama.

U prvom čitanju zlo je doseglo svoj vrhunac u nasilju i patnji nedužnih. U drugom čitanju između redaka jasno je da apostol trpi nepravdu jer su progonitelji Krista Isusa njega zatvorili u sužanjstvo. On sužanj ne vapi za biti izbavljen, već se ponosi i hrabri svojeg učenika Timoteja da raspiruje milosni dar, da bude hrabar i silom Duha Svetog bit će pobjednik.

Rast u vjeri, pretpostavlja stav i uslužnost poniznog i poslušnog sluge.

Duše Sveti ispuni nas mudrošću i poslušnošću svojim nadahnućima kako bi nakon svega što učinimo ponizno molili :“ Gospodine sluga sam tvoj od kojega nemaš nikakve koristi. Sve dobro što činim dar je tvoj. „

Biti u službi Božjeg milosrđa, čast je koju Bog daje onima koji se osjećaju „beskorisni“ u vinogradu njegovu. Znaju da je sve dobro koje čine djelo Duha Svetoga.

S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

Prvo čitanje Amos 6,1a.4-7

Ovo govori Gospodin svemogući: "Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na gori samarijskoj! Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počiljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala ko David, piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. Stog će prvi sad biti prognani, umuknut će veselje raskošnika."

Pripjevni psalam: Ps 146,7-10

146 7potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Jahve oslobađa sužnje,
8Jahve slijepcima oči otvara.
Jahve uspravlja prignute,
Jahve ljubi pravedne.

9Jahve štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
10Jahve će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione,
od koljena do koljena.
Aleluja!

Drugo čitanje 1. Timoteju 6,11-16

Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati on, blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.

Evanđelje Luka 16,19-31

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u , čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane.'"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Božji čovjeće! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan! (1 Tim 6,11sl.)

Zdenčani! Bog nas sve  poziva u službu i moramo biti oni koji znamo slušati, koji znamo slušati Boga: što posebno Bog želi od mene? Kako mogu konkretno ostvariti svoj odnos prema njemu?

Prvo čitanje i Evanđelje jasno pokazuju da se u kršćanstvu radi o stvarnom životu, u ovom slučaju na primjeru solidarnosti sa siromašnima.

Isus govori o djelovanju iz vjere i prepoznavanju Boga u ljudima pokraj nas.

Bogataš je čovjek koji živi samo za sebe, koji ne vidi što se događa oko njega. Njegov krivnja nije  u tome što je bogat. Njegova je krivnja što živi ne osvrćući se na svoga brata. U svakome od nas skriva se nešto od toga bogataša kad se ne damo uznemiriti i smetati sa strane ljudi s kojima živimo, kad smo prema njima ravnodušni. On je svaki čovjek. On je čovjek koji svoj život, želi živjeti samo za sebe. Bogataš je čovjek koji više nema oči da bi vidio ono što se oko njega događa.  Radi se o sljepoći očiju koja je zahvatila i srce. Tako i ne pokušava vidjeti ljude pred svojim vratima. "Kako može reći da ljubi Boga koga ne vidi, kad ne ljubi brata koga vidi." (1 Iv 4,20) 

Bogataševa krivnja se ne sastoji u tome što je on bogat, nego što živi mimo svog brata. On ga vidi, ali ga ne opaža.

Ravnodušnost prema ljudima je i znak udaljenosti od Boga. Hladnoća prema bližnjemu i najsiromašnijemu je siguran znak nutarnje smrti.

A tko je Lazar? Lazar je siromašni i bespomoćni koji nas treba. On je uvijek onaj koji je slabiji i lošiji nego što sam ja. Ako postanemo osjetljiviji i tankoćutniji, otkrit ćemo mnogo više ljudi pred našim vratima nego što to mislimo: ogorčene, ozlojađene, izdane, prevarene, osiromašene. Jer ne radi se o novcu i darovima, nego o ljudskoj toplini, otvorenosti, prihvaćanju, razumijevanju onih vjernih i nevjernih.

Bog nas susreće u različitim likovima, ne smijemo ga tražiti samo među anđelima. Ponekad je on pred našim kućnim vratima. Oči i srce trebaju izoštriti pogled, inače bismo ga  mogli i promašiti.

Iz ponašanja bogataša Isus ukazuje na jedno nutarnje ponašanje koje je suprotnost ljubavi, a to je sebičnost. Isus govori da ne gubi čovjek vječnu sreću zato što je bogat, nego zato što se ponaša kao teški sebičnjak, koji nije spreman dijeliti.

Isus želi  provesti revoluciju srca. Poput proroka poticao je ljude: "Ustanite, izađite pred svoja vrata. Brinite se za one, koji su pred vašim vratima.“

Put prema Bogu se ne odvija mimo naše svagdašnjice, nego upravo posred nje. A tu onda vrijedi da pravednost bez ljubavi nije nikakva pravednost i ljubav bez pravednosti nije ljubav.

Tu svi mi imamo svoju zadaću. Bit ćemo pitani o našem odnosu prema ljudima, ljudima sa čijom smo bijedom bili suočeni.

Zdenčani pokazujmo naklonost  čovjeku na materijalnom i duhovnom području: u ljudskoj toplini, toleranciji, otvorenosti, vremenu... Bog nas susreće u različitim oblicima: ne smije ga se tražiti samo "u nebu". Izoštrimo oči i srce.

Prvo čitanje: Am 8,4-7

8 4Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! 5Kažete: “Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć` efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: 6da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita. 7Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: “Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela.”

Pripjevni psalam: Ps 113,1-2.4-8

113 1Aleluja!
Hvalite, sluge Jahvine,
hvalite ime Jahvino!
2Blagoslovljeno ime Jahvino
sada i dovijeka!

4Uzvišen je Jahve nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.
5Tko je kao Jahve, Bog naš,
koji u visinama stoluje
6i gleda odozgo nebo i zemlju?

7Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
8da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.

Drugo čitanje: 1 Tim 2,1-8

2 1Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, 2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. 3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, 4koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. 5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, 6koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, 7za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu govorim, ne lažem - učiteljem naroda u vjeri i istini. 8Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre;

Evanđelje: Lk 16,1-13

16 1Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. 2Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: `Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!` 3Nato upravitelj reče u sebi: `Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. 4Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.`" 5"I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: `Koliko duguješ gospodaru mojemu?` On reče: `Sto bata ulja.` 6A on će mu: `Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.` 7Zatim reče drugomu: `A ti, koliko ti duguješ?` On odgovori: `Sto kora pšenice.` Kaže mu: `Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.`" 8"I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." 9"I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." 10"Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. 11Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? 12I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" 13"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana 

Nakon što je Isus narodu pripovijedao o dobroti oca prema rasipnom sinu, Isus svojim učenicima nasamo priča o mudrom postupku nepravednog upravitelja.

Priča je dvosjekli mač. Isus uzima za primjer bogatog čovjeka koji ima upravitelja. Radi lošeg upravljanja daje mu otkaz. Našavši se na ulici upravitelj razmišlja o svojem uzdržavanju. Kopati nema snage a prositi se stidi. Primjenjuje staru metodu u novoj situaciji. Ide od dužnika do dužnika, kojima je davao zajam u ulju i pšenici. Poučava ih kako će smanjiti svoj dug a za uzvrat oni će mu osigurati hranu za življenje.

Isus hvali snalažljivost nepravedna upravitelja. Zatim dodaje da su sinovi ovog materijalnog svijeta snalažljiviji od sinova svijetlosti.

Isus ovom usporedbom poučava učenike da naprave sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kada nestane ovo bogatstvo da nas ti prijatelji prime u vječne šatore na nebu.

Naši prijatelji koji za nas grade šatore na nebu, su svi oni siromasi kojima služimo otkidajući vrijeme, trud i materijalna dobra da bi njima bilo malo bolje u ovom svijetu interesa i računica.

Šatori na zemlji grade vile na nebu. Vile na zemlji grade šatore na nebu.

Misionari Milosrđa dijele svoje imanje: dane, snagu, imovinu, domovinu… Nemaju stalnog boravka. Siromasi su graditelji naših stanova na nebu.

Ono što smo dali to imamo.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Izl 32,7-11.13-14

32 7“Požuri se dolje!” - progovori Jahve Mojsiju. “Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. 8Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: `Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!` 9Dobro vidim”, reče dalje Jahve Mojsiju, “da je ovaj narod tvrde šije. 10Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod.” 11Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: “O Jahve! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! 13Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: `Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.`” 14I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.

Pripjevni psalam: Ps 51,3-4.12-13.17.19

51 3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje
4Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

12Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

17Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.
19Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Drugo čitanje: 1 Tim 1,12-17

1 12Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. 14I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. 15Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. 17A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.

Evanđelje: Lk 15,1-32

15 1Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 5A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan 6pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: `Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.` 7Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." 8"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? 9A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: `Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.` 10Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika." 11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: `Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.` I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." 14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17"Došavši k sebi, reče: `Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: `Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.`" 20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: `Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.` 22A otac reče slugama: `Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!` I stadoše se veseliti." 25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: `Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.` 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: `Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.` 31Nato će mu otac: `Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!`"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Oko Isusa se okupljaju „svi carinici i grešnici i Isus blaguje s njima“. Poslovica kaže: “Reci mi s kime hodaš reći ću ti kakav si.“ Tijesna je koža „pravednika“. Ona se kroji po metru zakona koji propisuje što se mora a što se kažnjava. Promatrajući vjerski i teoretski Isusa koji prima i jede s carinicima, kremom korupcije i s ostalim liberalcima, divimo se koliko je ljubavi imao za te grešne ljude. Zamjeramo farizejima i pismoznancima što mrmljaju protiv Isusa.

Uđimo dublje u promatranje i analizu mjesta i klase osoba s kojima se Isus druži. Mjesta su trgovi, kuće i „restorani“ gdje se okupi velik broj svjetovnih ljudi. Isus ide u sinagogu ali je češće spominjan na mjestima gdje su grešnici, oni koji ne dolaze subotom na službu Božju.

Isus je misionar Očeva milosrđa. Ostavlja one kojima ne treba obraćenje. Oni su uskladili svoj život prema Božjim zapovijedima. Već su spašeni. Bili bi sveti da se ne ljute. I Sv. Pavao farizej bio je na smrt ljut ali u „neznanju“, tada nije poznavao da „ostaje samo ljubav“.

Naći izgubljenu ovci i drahmu više je od njene materijalne vrijednosti. Pastir svaku ovcu pozna i zove po imenu. Svaku stavlja na svoja ramena. Ljubav pastira čini je nezamjenjivom i nenadoknadivom. Na svaku misli, pazi ikada se izgubi traži je dok je ne nađe. Zatim se veseli sa svojim susjedima i prijateljima. Nema mjesta kažnjavanju i prigovaranju.

Apostol Pavao na početku svojeg pisma učeniku Timoteju ispovijeda veliku Božju ljubav prema njemu dok još bijaše izgubljen. Do kraja otvoren i iskren Apostol se divi Božjoj strpljivosti i preobilnom milosrđu po kojemu je spašen jer je griješio u nepoznavanju Gospodina Isusa Krista.

Sebe naziva huliteljem, progoniteljem i nasilnikom. Nastavlja: „Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike od kojih sam prvi ja.“ Od Savla farizeja, pravednika po Zakonu milošću preobilnom postaje Pavao pokajnik i svjedok radosti koju dijeli Dobri Pastir zbog nađene izgubljene ovce.

Na kraju Pavao daje hvalu slavu i čast Bogu jedinome u vijeke vjekova Amen.

Isus po misionarima milosrđa želi ići u potragu za svojim izgubljenim dušama.

Na svakom mjestu i situaciji Isus preko nas traži svoju Drahmu, neprolaznog sjaja .

Pristupimo ljudima s ljubavlju i zauzetošću Dobrog Pastira i brižne domaćice.

A da bi mogli biti Isusova ramena za izgubljene duše svoje najbolje vrijeme provodimo do nogu Učitelja i Dobrog Pastira.

S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Mudr 9,13-18

9 13Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod? 14Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. 15Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. 16Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? 17Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga. 18Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.

Pripjevni psalam: Ps 90,3-6.12-14.17

90 3Smrtnike u prah vraćaš i veliš:
“Vratite se, sinovi ljudski!”
4Jer je tisuću godina u očima tvojim k`o jučerašnji dan
koji je minuo i kao straža noćna.

5Razgoniš ih k`o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
6jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer - već se suši i vene.

12Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!

17Dobrota Jahve, Boga našega,
nek` bude nad nama
daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek` uspije.

Drugo čitanje: Flm 1,9-10.12-17

1 9poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. 10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, 12Šaljem ti ga - njega, srce svoje. 13Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. 14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. 15Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek - 16ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. 17Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene.

Evanđelje: Lk 14,25-33

14 25S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: 26"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! 27I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" 28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: 29da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: 30`Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!` 31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? 32Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." 33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Pažljivo i polagano čitanje iz knjige Mudrosti pobuđuju u nama duboko iskustveno slaganje da je svaka riječ i rečenica u potpunosti istinita i bremenita.

U prvom dijelu istaknuta je tegoba i tjeskoba radi prevlasti tjelesnih potreba nad dušom.

Drugi dio je prosvijetljen spoznajom kroz objavu i povjerenje Duhu Svetom koji dolazi od Oca da nam pokaže put k umnosti, što je dobro i Bogu milo.

Apostol Pavao, već starac, piše pismo svome prijatelju Filomenu, povrijeđenom gospodaru zbog bijega roba Onezima. Pavao ga moli da ga primi natrag kod sebe ali ne više kao roba nego kao brata svoga, što više kao da prima samog Pavla.

Poniznost Pavla očituje ljubav o kojoj Apostol piše u Himnu ljubavi, kada nabraja da je ljubav susretljiva, strpljiva, ne traži svoje, zaboravlja na zlo, sve prašta, sve podnosi …

Pavao zapravo poziva Filomena da se odrekne svoje moći nad Onezimom i da ga izjednači sa sobom u dostojanstvu koje mu Bog daje, a pri tome da Onezim i dalje zarađuje svoj kruh kod njega obavljajući svoja zaduženja.

Na vani ništa se nije promijenilo. Odnos gospodar – rob se promijenio u bratski odnos.

Filomen u svijetlu današnjeg evanđelja u praksi treba zamrziti svoj položaj nadmoćnog gospodara. Odreći se svojeg statusa i svoje povrijeđenosti koje mu daje ovozemaljsko pravo.

Isusov apel da njegovi sljedbenici trebaju mrziti svoje najbliže kako bi bili njega dostojni tvrd je i zbunjujući govor. Sigurno tome doprinosi neadekvatan prijevod s grčkog na hrvatski.

Nama je važno ako ovu mržnju svojih ukućana i svojega života shvatimo u smislu kad bi na prvo mjesto stavili te osobe i sami sebe, ugađajući njihovim i svojim nezdravim ovozemaljskim potrebama, ne mareći za Isusov nauk.

Na primjer opravdavanje i podržavanje ponašanja svojega i svojih bližnjih koje se protivi deset Božji zapovjedi i dvije zapovjedi ljubavi.

Dao Bog da uvijek budemo Njegovo svjetlo u tami ovozemaljskih situacija.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Sir 3,17-18.20.28-29

3 17Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. 18Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda. 20Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih. 28Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila. 29Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho san je mudracu.

Pripjevni psalam: Ps 68,4-7.10-11

68 4Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.
5Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide pustinjom
- kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!

6Otac sirota, branitelj udovica,
Bog je u svom svetom šatoru.
7Napuštene okućit će Jahve,
sužnjima pružit` sretnu slobodu:
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.

10Blagoslovljen dažd pustio si, Bože,
na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
11Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti,
Bože, ti je spremi siromahu.

Drugo čitanje: Heb 12,18-19.22-24

12 18Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, 19ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori 22Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, 23Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika 24i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.

Evanđelje: Lk 14,1.7-14

14 1Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. 7Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: 8"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, 9te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: `Ustupi mjesto ovome.` Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. 10Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: `Prijatelju, pomakni se naviše!` Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, 11jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." 12A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. 13Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. 14Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."

Razmatranje

Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda. Sir 3,18
jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen. Lk 14,11

Prvo čitanje: Iz 66,18-21

66 18Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. “Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu! 19Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni će naviještati Slavu moju narodima. 20I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu” - govori Jahve - “kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Jahvinu. 21I uzet ću sebi između njih svećenike, levite” - govori Jahve.

Pripjevni psalam: Ps 117,1-2

117 1Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
2Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

Drugo čitanje: Heb 12,5-7.11-13

12 5Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. 6Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. 7Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? 11Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.

Evanđelje: Lk 13,22-30

13 22Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. 23Reče mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče: 24"Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." 25"Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: `Gospodine, otvori nam!`, on će vam odgovoriti: `Ne znam vas odakle ste!` 26Tada ćete početi govoriti: `Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!` 27A on će vam reći: `Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!`" 28"Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. 29I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. 30Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji."

Razmatranje:

Isus počima svoj odgovor slikom uskih vrata kroz koja čovjek mora proći. Kroz uska vrata ljudi  će pokušavti proći , nekima će to poći za rukom nekima ne, riječ je o spasenju. Biti spašen zahtijeva zauzeto nastojanje na koje Isus izričito poziva. Ali nije dao odgovora hoće li ih biti mnogo koji se spašavaju.

Iza ovoga slijede zatvorena vrata koja gospodar zaključava. Zaključana vrata uključuju da ima ljudi i da će ih biti, koji će stajati pred zatvorenim vratima i neće moći ući. I na njihovu stalnu molbu da dobiju prigodu ući, dobit će odbijajući odgovor: „Odlazite od mene vi koji ste činili zlo. "Radi se o ljudima koji su čuli njegovu poruku, ali je nisu prihvatili.

Kao suprotnost ljudima koji nisu uspjeli ući kroz uska vrata i koji moraju ostati pred njima, stoji posljednji odlomak evanđelja. Isus govori da će očekivanja njegovih slušatelja i postavljača pitanja, biti neispunjena. Za one koje se mislilo da su prvi, biti će posljednji i obratno.

Što Isus odgovara na pitanje svoga slušatelja nekada, odgovara i nama danas koji postavljamo isto pitanje?

Isus daje shvatiti da se ne radi o brojevima, nego samo o jednom. Traži se napor, pravo nastojanje, pravi život u službi Evanđelja. Traži se i odlučno držanje, odluka za Evanđelje, a ne samo njegovo neobvezno slušanje.

Potrebno je biti otvoren za iznenađenja  otvorenost za Božju logiku, koja ide sasvim drugim putovima nego ona na koju su ljudi naučeni, pa i u pitanjima tko će biti spašen!

Zato Zdenčani okrenimo se pred vlastitim vratima i počnimo živjeti novim životom vjere. Isus nas želi potaknuti, pokrenuti: budimo ozbiljni u svojoj vjeri. Vjera nije nikakav lagan put. Vjera je zahtjev. Vjera je ohrabrenje, a slika o Gospodaru i zaključanim vratima nas potiče na svjedočenje vjere.

Bog uzima naš život ovdje na zemlji vrlo ozbiljno i nije svejedno što činimo, kako živimo.

Kad jednom budemo stajali pred Bogom, onda je jedino važno jesmo li, bezuvjetnoj ljubavi Božjoj, odgovorili bezuvjetnim DA. Ovaj DA prema Bogu i ljudima vježbajmo ovdje, za života.

Vjerujmo na "slobodan ulaz", jer je za nas Isus već ušao u nebo, zato je postao čovjekom da bi se zauzimao za nas.

Svatko sam sebe osuđuje i nagrađuje, svatko sebi otvara „vrata vječnosti“. Bog nam je vječno svjetlo, putokaz i pomoć da „uspijemo“.

Prvo čitanje: Jr 38,4-6.8-10

38 4Tada dostojanstvenici rekoše kralju: “Ovoga čovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.” 5A kralj Sidkija odgovori: “Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.” 6Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u čatrnju kraljevića Malkije, što je bila u tamničkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u čatrnji ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib. 8Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: 9“Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u čatrnju, gdje će od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu.” 10Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: “Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz čatrnje dok nije umro.”

Pripjevni psalam: Ps 40,2-4.18

40 2Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. 3Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. 4U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu. 18Bijedan sam ja i nevoljan, al` Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni!

Drugo čitanje: Heb 12,1-4

12 1Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! 2Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. 4Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

Evanđelje: Lk 12,49-53

12 U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: 49"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" 51"Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - 53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prvo nam čitanje daje izvješće o kralju Sidkiji, slabiću, koji je  igračka u rukama svojih savjetnika. Nesposoban sam donijeti odluku i uvidjeti odgovornost koju svaka odluka donosi sa sobom, zbog svoje polovičnosti on nanosi Jeremiji puno zla. No, u tome nalazimo i utjehu: ako ljudska nesposobnost donošenja odluka nanosi zlo, tu je Bog kao spasitelj.

Bog dokazuje da se brine za svoje proroke i sluge i da ih nikad ne napušta već da ih uvijek izbavlja iz ruku njihovih protivnika i neprijatelja.

To je poticaj i nama Zdenčanima da se u svakoj nesreći i muci s pouzdanjem obraćamo Bogu koji se za nas uvijek brine. Ovo nam je i ohrabrenje kad doživljavamo osporavanja i izrugivanja zbog svojih stavova, vladanja i djelovanja. U svim iskušenjima trebamo ostati vjerni Bogu, očiju uvijek uprtih u Krista koji je počelo i svrha naše vjere i života. On nam je dao primjer kako ostati vjerni i ustrajati u svome poslanju.

Poslanica Hebrejima je propovijed koja nas ohrabruje i  opominje  da ne postanemo  umorni i ne odustajemo od njegova puta.  Hrabro i odlučno koračajmo  svojim vlastitim putem koji je ujedno i put Kristov.

Tko se jednom odluči za nasljedovanje nema više mlakosti ni kompromisa. Nasljedovanje Krista mora uvijek biti cjelovito, ispovijedanje ustima mora uvijek biti praćeno životnim svjedočanstvom. Nasljedovanje Krista temeljna je činjenica evanđelja.

Isus nikako ne želi razdvajanje nego slogu i ljubav među ljudima. On ne odustaje od djelovanja koje mu nalaže Otac nebeski, izjavljujući da nije došao donositi »lažni mir« ljudima nego zdravo i spasonosno dijeljenje. Članovi iste obitelji su podijeljeni radi njega, jer opredijeliti se za Krista znači poći njegovim putem križa, ostvariti u svom životu njegov život, smrt i uskrsnuće za druge.

Isus Krist nije došao ljude uspavati u »lažnom miru« grijeha i zla, grešnog načina života.

Zdenčani, poziva nas na obraćenje Bogu, na preobrazbu života, na ljubav, žrtvovanje i rad za druge. On sam je vršio svoje poslanje onako kako ga je poticao Duh Očev, makar je to i dalje izazivalo razdore među ljudima pa čak i u obitelji.

Kao što je Isus spreman izazivati zdravi razdor, kad je riječ o vjernosti Bogu, o istini, pravdi i dobru, tako trebaju biti i njegovi sljedbenici. 

Zdenčani, svijet treba naše svjedočenje, samo tada smo sol zemlje i kvasac koji sve prožima i na taj način s Božjom milošću puno toga dobra pokreće.

Prvo čitanje: Mudr 18,6-9

18 6A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. 7Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. 8Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. 9Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.

Pripjevni psalam: Ps 33,1.12.18-22

33 1Pravednici, Jahvi kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
12Blago narodu kojemu je Jahve Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
21Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!

Drugo čitanje: Heb 11,1-2.8-19

11 1A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. 8Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. 9Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, 10jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. 12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - 19uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.

Evanđelje: Lk 12,32-48

12 32"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." 33"Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 34Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." 35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 38Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!" 39"A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 40I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." 41Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" 42Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." 45"No rekne li taj sluga u srcu: `Okasnit će gospodar moj` pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." 47"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Sva čitanja podsjećaju nas na naše osnovne kršćanske obveze: BUDNOST i ČEKANJE. Koga i što čekamo? Svaki čovjek pozvan je na čekanje. Čekanje na nešto vrijedno ili na dragu osobu zahvaća dubine ljudskih misli i osjećaja. Vjernički očekivati znači osloniti se na Boga koji je veći od svih nas, od naše inteligencije i čitavoga svijeta. Evanđelje nas zove da budno čekamo. U tom čekanju možemo biti aktivni i pasivni. Bog u svom čekanju nije pasivan, nego ide čovjeku ususret.

U Isusu Bog ide svakom čovjeku, nudi se svakom čovjeku, kuca na vrata svakoga srca i čeka. Čeka da mu netko otvori vrata. U tom čekanju Isus je sve učinio. Sve drugo sada ovisi o čovjeku, o nama.

Autor Knjige Mudrosti je anonimni židovski intelektualac, književnik i učitelj u sinagogi. Mudrom riječju, obraća se svojim sunarodnjacima Židovima koji gube vjeru u svoga Boga. On s pisanom riječju potiče, svoje, na traženje Mudrosti, što dolazi od Boga. Mudrost se postiže molitvom, a izvor je svih kreposti. Učvršćuje vjeru svoga izabranog naroda. Uči ih da nisu prestali biti izabrani Božji narod, te da svome Bogu ostanu vjerni i zahvalni i u novim okolnostima.

Bog koji daje uvijek traži i punu suradnju od svoje djece. Božja ljubav i apsolutna poslušnost svemu što Bog zapovijeda, vodi nas spoznaji da se Bog brine za svoje.

Kršćani imaju cilj u svojoj stvarnosti: Krista koji je ustrajao u svojoj muci i postigao slavu uskrsnuća. Iskušenja ne smiju obeshrabriti naše vjerovanje, već ga samo učvrstiti. Vjera znači sigurnost kojoj se nadamo. Zato vjerujmo Riječi Božjoj i ona je sigurna ulaznica za nebo.

Da li mi sa sigurnošću vjere imamo pouzdanja u Kristovu riječ i čekamo njegov dolazak u naš život?

Oni koji su se u životu razočarali, trebaju ohrabrenje i usmjerenje prema novoj budućnosti koja će im u život unijeti nadu, radost i veselje. Došao je Isus Krist, koji nam umjesto tame daje svjetlost, umjesto mržnje daje nam ljubav, umjesto međusobnog neprijateljstva daje nam čovjekoljubivost.

Otvorimo vrata svoga srca. Isus lagano kuca i čeka da mu otvorimo, kako bi mogao ući i donijeti nam: mir, radost, vjeru, nadu i strpljivo čekanje, njegovog ponovnog dolaska. Zdenčani budimo svijetlonoše, mirotvorci, nosimo svakom čovjeku radost, veselje, milosrđe.

Ljudska neodgovornost, nebudnost, sumnja u Božje obećanje i ostvarenje, građenje sigurnosti na sebi samome, isključuje čovjeka iz onoga što mu Bog obećava.

Ispovijedati se vjernikom znači: pronaći blago pored svih ljudskih propadljivosti, vezati srce i očekivanja uz Božji slavni dolazak.

Vjernički očekivati znači osloniti se na Boga, u našem zemaljskom životu. Vjerničko očekivanje graditi na Bogu koji uskrsava i od mrtvih. U Isusu Kristu Bog nam je dao jamstvo svoga prijateljstva i svoje vjerodostojnosti.

Vežimo svoje srce uz Isusa i budno, odgovorno i zauzeto očekujmo njegov dolazak u slavi.

Budnost i otvorenost za Boga i ljude stvara trajno i neuništivo zajedništvo.

Prvo čitanje: Prop 1,2 2,21-23

1 2Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!

2 21Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. 22Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? 23Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.

Pripjevni psalam: Ps 95,1-2.6-9

95 1Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O, da danas glas mu poslušate:
8“Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.

Drugo čitanje: Kol 3,1-5.9-11

3 1Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. 5Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! 9Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima 10i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! 11Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist.

Evanđelje: Lk 12,13-21

12 13Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." 14Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" 15I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." 16Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja 17pa u sebi razmišljaše: `Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.` 18I reče: `Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. 19Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!` 20Ali Bog mu reče: `Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?` 21Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prvo čitanje postavlja nas pred temeljno pitanje našega postojanja: "Zašto sam zapravo na svijetu?", dok drugo čitanje pokušava na to dati odgovor: "Na svijetu smo da postanemo sve sličniji Isusu Kristu i tako sve više budemo slika svojega Stvoritelja.“

Pokušavamo li sami sebi dati smisao, pokušavamo li smisao života zadovoljiti materijalnim dobrima onda u svojoj nutrini nismo slobodni primiti dar Božjega bogatstva. Isus nam pokazuje kako sve više možemo postati slika svoga Stvoritelja.

Želimo li biti slika Božja, znamo što moramo činiti: biti tu za druge! Tako je i Krist. Načini ponašanja ; požuda, zle želje, lakomstvo su plodovi onoga koji nije slika Božja, onoga koji "je tu samo za sebe samoga". Imovina i moć može nas tako deformirati da postanemo neljudi. Možemo posjedovati, a nebiti zarobljeni.

Na putu smo, ali već smo postali novi ljudi .

Pozvani smo pokazivati Boga i širiti njegovu toplinu. Samo tako počinje nebo, "biti s Bogom" za nas i za druge.

Što smo bliže Bogu, to više možemo biti kao On – za druge. To znači svojim bližnjima dati budućnost, prostora za njihovu vlastitu povijest, njihov rast, slobodu da i bez nas idu dalje; da se ne namećemo, ali da budemo tu kad nas trebaju.

Dati dalje ono što nam je Bog od početka darovao, dok nas je stvorio.

Ono što nas u tome sprečava je lakomstvo i želja za moći.

Molimo, da se uspijemo sve više udaljavati od svoje tamne strane jer nam je sâm Bog od početka obećao svoje svjetlo!

Onaj tko se bogati Bogom, bogati se i odnosom s drugim i pravilno se zna odnositi prema bogatstvu, prema vremenu, budućnosti i životu.

Dobra koja imamo prolazna su i lako će pripasti drugima. Ono što se istinski ima, što ostaje s nama, je “dobro“ koje je u nama.

Gospodine!

Daj nam spoznati da vrijednost života ne počiva u blagu koje posjedujemo nego u vjernom življenju Tvoje riječi.

Prvo čitanje: Post 18,20-32

18 20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. 21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." 22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. 23Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" 26"Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto." 27"Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! 28Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. 29"Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori. 30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset." 31"Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." 32"Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori.

Pripjevni psalam: Ps 138,1-3.6-8

138 1Davidov.
Zahvaljujem ti, Jahve,
iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
2bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.
3Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

6Zaista, uzvišen je Jahve,
ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.
7Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,
pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;
nek` me tvoja spasi desnica!

8Jahve, što ja počeh, ti dovrši!
Jahve, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Drugo čitanje: Kol 2,12-14

2 12s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.

Evanđelje: Lk 11,1-13

11 1Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." 2On im reče: "Kad molite, govorite: `Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! 3Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! 4I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!`" 5I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: `Prijatelju, posudi mi tri kruha. 6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!` 7A onaj mu iznutra odgovori: `Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...` 8Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." 9"I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 10Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." 11"A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? 12Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? 13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Petoknjižje je knjiga obećanja.  Ono se zasniva na objavi koju je Bog dao određenim ljudima, na određenom mjestu, u određeno vrijeme.   Nakon pada Adama i Eve, slijedi najava dalekog spasenja.

Petoknjižje je i knjiga saveza.  To nije 'ugovor' između jednakih, jer Bogu ugovor nije potreban – on daje inicijativu i drži se obećanja.  Ali, Bog za uzvrat traži i vjernost svoga naroda. Bog traži ljubav, za ljubav.

Starozavjetni odlomak govori o molidbenom razgovoru između praoca Abrahama i Boga kroz njegove odabrane poslanike „anđele.“ Oni su se uputili prema gradu Sodomi da se sami uvjere u pokvarenost ljudi toga grada.  Abraham MOLI – zagovara kod Boga.  On želi spasiti nevine.  Abraham se bori za dobre, za nevine i zbog njih se upornom MOLITVOM obraća Bogu – Gospodaru svijeta.

Istina se mora ispitati, a ne djelovati brzo i osvetoljubivo, već na temelju pravde i milosrđa.

Najljepše MOLITVE  ljudi, vjernika i čovječanstva nalaze se u psalmima.  Molitva je iskreni razgovor čovjeka, vjernika, s Bogom – iskrena zahvala Bogu, za njegovo milosrđe.  Gospodin je taj koji čovjeka, svoje stvorenje, vodi, čuva i spašava u svakoj nevolji. Posebno kada ga se MOLI, zaziva žarkom MOLITVOM uz zahvalu.

Drugo čitanje govori o milosti Božjoj i velikoj ljubavi kojom nas Bog uzljubi, te smo „milošću spašeni“ (Ef 2,45). Očita je oproštajna  snaga krštenja i  nakon krštenja, sakramenta pomirenja – ispovijedi i pričesti.

Zdenčani  njegujmo sakramentalni život, sakramentima primamo Božju milost i snagu da ustrajemo na Njegovom  putu.

U evanđelju  Isus  daje „formulu“ molitve svojim učenicima, preko njih i svima nama. Molitvom se obraćamo Bogu  u svim našim potrebama. Čovjek je Božje, društveno biće i treba pomoć drugih, a tu pomoć često mora i na koljenima izmoliti. Između molitelja i darivatelja stvara se zajedništvo – uzajamna radost i ljubav.

Naša MOLITVA, treba da bude, molitva naše duše, našega srca,  molitva okrenuta Bogu. MOLITVA je razgovor s Bogom. Način na koji molimo pokazuje u što vjerujemo, koliko vjerujemo, kakva je naša predodžba o Bogu, što očekujemo od njega.  Bogu treba prepustiti da izabere način na koji  će i kada odgovoriti.

Isus se često povlačio u samoću i molio, učenici su od njega tražili da i njih nauči moliti.  Odazvao njihovoj želji i dao im je pouku iz MOLITVE – OČENAŠ.  Molitva je bila jedna najvažnijih i temeljnih obilježja njegove osobnosti i poslanja.  Molitva je oblikovala Isusa  kakvoga su oni poznavali. Zato su htjeli naučiti moliti. Htjeli su živjeti poput Isusa.

Što mi želimo?

Želimo da nam molitva  postane trajno stanje  duše.  Želimo da molitva bude obilježje osobnosti i poslanje Zdenca.

Isus nas ohrabruje u molitvi.  Kad trebamo, tražimo  od Boga.  Bog je najsavršeniji Prijatelj, najbolji Otac. On uvijek daje!

Shvatimo Boga  ozbiljno, toliko ozbiljno kao vlastitog prijatelja. On smije i treba tražiti, moliti, kucati, sve smjeti izreći i sve očekivati.

Molitva je srce svake vjere. Jezik molitve je jednostavnost, iskrenost, sabranost i zajedništvo.

Budimo jednostavni, iskreni, sabrani  i živimo u zajedništvu u odnosu prema Bogu i bližnjemu.

Molitva je unutarnja snaga  zajedništva s Bogom i ljudima, 'povezanost duša' koja uklanja neprijateljstva, nadilazi predrasude, potiče na dijalog i pomirenje.

Dozvolimo preobrazbu, molimo, molitvom mijenjajmo naše lice iznutra.

Molitvom se otvarajmo daru Duha Svetoga koji zacjeljuje naše rane i uzdiže našu svijest. Primanje Duha Svetoga primanje je snage Božje.

„Pošalji Duha svojega Gospodine!“

Prvo čitanje: Post 18,1-10

18 1Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 2Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju 3pa reče: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! 4Nek` se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. 5Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, učini kako si rekao!" 6Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" 7Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. 9"Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. 10Onda on reče: "Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.

Pripjevni psalam: Ps 15,2-5

15 2Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
3i ne kleveće jezikom;
koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;

4koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Jahve boje;
5koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.

Tko tako čini,
pokolebat` se neće dovijeka.

Drugo čitanje: Kol 1,24-28

1 24Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. 25Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju - 26otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. 27Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! 28Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu.

Evanđelje: Lk 10,38-42

10 38Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. 39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. 40A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." 41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, 42a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Usporedimo li prvo čitanje i Evanđelje, primijetit ćemo da se u oba slučaja radi o radu i o brizi za gosta, ali da ta briga i to nastojanje bivaju sasvim različito ocijenjeni.

Abraham ne miruje i trči sve dok svojim gostima ne da ono najbolje: njegova je nagrada božansko obećanje da će dobiti sina.

Marta  trči i nema mira dok Isusu, koji je gost u njenoj kući ne priredi dostojnu dobrodošlicu: njezina je nagrada Gospodinova opomena, koja u usporedbi s Marijinim ponašanjem izgleda gotovo kao obescjenjivanje.

Marta čini isto što i Abraham, ali za razliku od njega ona dobiva opomenu. Kako se to proturječje može objasniti?

Abrahamova vjera i njegovo djelovanje stoje u međusobnom odnosu i odgovaraju unutarnjem stavu. Djelovanje proizlazi iz vjere i obrnuto. Stoga on može slobodno stupiti pred Boga i otvoriti mu se.

Slično čini i Marija. Ona slijedi svoj unutarnji glas koji je u tom trenutku upućuje k Isusu da ga sluša bez ikakvih vanjskih smetnji.

Marta Isusa srdačno prima i  želi mu sve dati, kao Abraham. No, onda doživljava unutarnji nesklad.

Sve želi učiniti savršeno, dolazi do razdora između akcije i kontemplacije – i jedno i drugo je dobro i jednako vrijedno. Ona svoju ljutnju izražava tako što se kod Isusa žali na svoju sestru.

A Isus je s ljubavlju upućuje na ono bitno; on priznaje njezin trud i brigu, ali istovremeno joj svraća pažnju na ono najvažnije: onaj unutarnji stav ravnoteže vjere i djela koji će je približiti Bogu.

Cilj Zdenca je cjelovito i uvijek jače prianjanje k Bogu. Molitva i rad su izražajni oblici naše ljudskosti – od Boga dani i pomažu nam na putu prema cilju.

Možemo ga ostvariti samo ako se, slušajući unutarnji glas, iskreno trudimo oko njihova sklada.

Koliko nas se izgubilo u ime svojega rada, koliko nas je postalo nesposobno za Riječ Gospodnju, koliko li nas je u svojem duhu potjeralo Gospodina svojim radom i svojim prevelikom brigom? Koliko god radimo ostanimo isto toliko sigurni da je Gospodin taj koji vodi o nama brigu i da za njega mora ostati uvijek vremena.

Postanimo svjesni onoga što nam je najbitnije. I tom bitnomu sve drugo treba podložiti. To najbitnije se ne smije nizašto žrtvovati. A to najbitnije čovjeku i svem postojećem je Bog.

Prisjetimo se izraza  sv.  Benedikta: „Ora et labora!“ – „Moli i radi.“ Ovo pravilo ne govori o podjeli poslova, nego naprotiv i o njegovom zajedništvu: gledaj, slušaj, MOLI, ali i RADI.

Uz Kristov je nauk potrebno prionuti: učiti ga sjedeći „do nogu Gospodinovih,“ ali i znati djelovati: pripasati se i posluživati „da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu“ (Kol 1,28).

Odanost Bogu učinit će nas osjetljivima za ljude. Tko prima ljude, prima Boga. Boga, dakle, slavimo poslužujući ga u čovjeku. Kao Krist, postajemo čovjek za druge.

Stranica 7 od 10
Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • A u pročitanom evanđeoskom ulomku nije bilo ni jedne Isusove riječi. Pa Isus je u tom ulomku bio spomenut tek pri kraju, riječima »… i jave Isusu.«...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Iscrpljeni, ali zadovoljni

    Sa puno radosnog iščekivanja krenuli smo na prvo misijsko putovanje u Mozambique. Od Zagreba, preko Istanbula, do Johannesburga pa konačno do Maputa. Let je bio dug...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.