Petak, 15.03.2019. 21:52

2. korizmena nedjelja

Prvo čitanje: Post 15, 5-12.17-18

Bog sklapa savez s vjernim Abrahamom.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Povjerova Abram Gospodinu i uračuna mu se u pravednost.

I reče mu Gospodin: »Ja sam Gospodin koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« Abram upita: »Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?« Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednoga golubića.« Sve mu to Abram donese i rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticā nije rasijecao. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao.

Kad je sunce bilo pri zalazu, pade Abram u dubok san i obuze ga jeza, mrak velik. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova.

Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 27, 1.7-9.13-14

Pripjev:

Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«

Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene!
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Drugo čitanje: Fil 3, 17 – 4, 1

Krist će nas suobličiti tijelu svomu slavnomu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Braćo: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.

Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 9, 28b-36

Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Riječ Gospodnja.

Razmatranje: Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.

Jedno je vjerovati riječima, a sasvim drugo vjerovati svojim opredjeljenjem.

Abraham, starac, pozvan od Boga, napušta svoje prebivalište, svoju domovinu i svoj narod i odlazi u nepoznato, u zemlju koju mu Bog pokazuje. Iako je već star, a bez potomstva, Bog obećava njemu i njegovoj ženi da će od njih proisteći velik narod. Najveća Abrahamova odlika je u tome što je vjerovao Bogu. Nije sumnjao u Božju providnost ni onda kada je mislio da treba žrtvovati vlastitog sina.

Kakva je naša vjera, Vjerujemo li mi u Božju providnost?

Sve je u vjeri. Bog sa svoje strane čini sve. Stvorio nas je, spasio nas i dalje nas spašava. Poklanja nam sve u Kristu, čini nas dionicima božanske naravi.

Zdenčani, Bog nas čini „bogovima“. A mi? Mi trebamo samo u to povjerovati. Tako jednostavno. Zatvoriš oči i ponavljaš: „Vjerujem, vjerujem, vjerujem...“?

Je li to dovoljno govoriti „Vjerujem, vjerujem!“

Povjerovati Bogu znači upustiti se u svetu avanturu.

Jesu li Petar, Matej, Ivan, Jakov, Pavao bili pogodni za apostole. Ipak ih Bog poziva i oni se odazivaju. Vjeruju Bogu da može nešto od njih učiniti. Vjeruju da je Bog veći od njihovih slabosti, da nadilazi njihove grijehe i od njih čini temelje Crkve.

U čemu je onda njihova veličina i zasluga? U čemu je naša veličina i zasluga danas?

Zasluga je Božja, a veličina je povjerovati i prepustiti se Božjem vodstvu. Najbolje se uči plivati plivajući.

Povjerujmo da se možemo obratiti, da možemo postati Božji, da možemo u svjetlu evanđelja promijeniti svoj život. Korizma je za to izvrsna prilika.

Ako želimo pronaći put, moramo znati cilj. Susret je cilj.

Današnje evanđelje nam pokazuje cilj puta: preobraženje. Po uzoru na Isusa iz Nazareta dozvolimo da nas snaga molitve promijeni, da nas ispuni iznutra. Neka Božji sjaj zrači na našem licu i isijava da i druge mijenja i privlači Njemu.

Oslobodimo prostor za Boga, svjesno i ciljano. Odrecimo se stvari koje opterećuju tijelo i dušu, koje nam oduzimaju slobodu.

Molimo! Molitva je ona koja dušu čini slobodnom i svjetlijom. Zato je potrebno vrijeme, vrijeme tišine. Stvorimo prostor za susret s Bogom.

Dijelimo i s potrebitima, budimo milosrdni. Dijeljenje oslobađa od navezanosti na materijalno. Učimo od Isusa dobru kulturu posta, ona nam daje novo značenje.

N.M.


Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U središtu današnjih misnih čitanja je RAZGOVOR. Bog razgovara s Abramom, Isus razgovara s Mojsijem i Ilijom, Petar razgovara s Isusom, Pavao govori kršćanima u gradu Filipi.

Čovjek ima čast i poziv da osobno razvije dijalog s Bogom. U čitanjima vidimo slike neposrednog dodira s Bogom. Tema molitvenog razgovora su Božje želje, njih pretače u svoja obećanja i računa na osobe: Abrama, Isusa, Pavla, kršćane iz Filipa, kao glavne nositelje Njegovih planova.

Sve je to vezano i za ljudske potrebe, ostvarenja, čežnje, planove, odluke. Božje i ljudsko stapaju se u jednu cjelinu. Povezano je iznutra i odvija se preko vanjskih okolnosti kojima Bog upravlja da bi u fazama ostvario svoj plan spasenja.

U tom svijetlu iščitajmo i analizirajmo prvo čitanje i evanđelje.

Po uzoru na njih razmislimo što je slično i što je različito u mojem molitvenom razgovoru. Koje su Božje želje i planovi s mojim i tvojim životom, Zdencem Milosrđa? Kroz koje vanjske okolnosti u kojima živimo, radimo i služimo, Bog slaže i realizira svoj plan milosrđa da siromasi (duhovni i tjelesni) imaju život po mjeri sinova Božji?

Unesimo se u prizor događaja između Boga i Abrama.

Već je dosta godina da je Abram sa Sarom i svime što ima, (slugama i stokom) na Božji poziv, ostavio svoj zavičaj i sada se nalazi na tuđem prostoru. Ide od mjesta do mjesta, iz jedne pokrajine u drugu, živeći kao svi drugi nomadi. Na tom putu nailazi na poteškoće: svađe između njegovih pastira i Lotovih, ratove i otimačinu svega što ima, egipatski kralj uzima mu Saru za ženu… Stalno je okružen vanjskim opasnostima. Svuda je stranac. Nema kralja niti vojske koja će ga braniti. Jahve je njegova zaštita.

Abram istovremeno vodi vrlo buran unutarnji suživot s Bogom. On svoje povjerenje u Jahvu Boga svojega potvrđuje poslušnošću, što uključuje stalni pokret iznutra prema vani.

U liku Abrama vidimo životnu stazu misionara. Kroz vanjske dobre i loše događaje ti misionaru, osvijesti Božju upletenost u tvoj život. Bog tvoj, baština je tvoja.

Tvoj hod s Isusom učiteljem direktno se veže na nutarnje poticaje i prosvjetljenja na koja odgovaraš pristankom volje i odlukama koje uključuju vanjske promjene.

Današnji kratki isječak pokazuje nam krizu Abramove vjere u Božja obećanja da će imati potomstvo. Bog, tko zna po koji put, izvodi ga iz pastirskog šatora i pokazuje mu vedro nebo puno zvijezda. Traži od njega neka pokuša prebrojiti mnoštvo zvijezda. Zatim mu potvrđuje da će mu potomstvo biti poput zvijezda, brojno i sjajno, pripadat će nebu. Uvijek iznova Abram vjeruje, vjeruje unatoč neplodnosti Sare. Takvu vjeru Bog uračunava u PRAVEDNOST.

Abram pita vidljiv znak za ispunjenje Božjih obećanja. Bog traži od Abrama da mu prinese od svih životinja po jednu. Da ih pripremi za žrtvu paljenicu i da bdije kako ih ptice grabljivice ne bi raznijele. Bog se služi onim što Abram posjeduje. Od njega traži sudjelovanje, da učini sve sa svoje strane i da čeka dok padne gust mrak.

Prije mraka Abram padne u jezovit san, mrak njegove duše ga obuze. Ovaj osobni mrak pripremio ga je na drugi mrak i dolazak goruće zublje koja spaljuje meso životinja. Božji oganj sjedinjuje se s Abramovim prinosom i postaje znak saveza koji potvrđuje Božje obećanje da predaje sve plodno tlo njegovu potomstvu, od kojega još nema vidljivog znaka, jer Sara nije trudna.

Evanđelje:

Isus sa svoja tri učenika: Petrom, Ivanom i Jakovom uzlazi na goru da razgovara s Mojsijem i Ilijom o njegovom trpljenju koje će se narednih dana dogoditi u Jeruzalemu.

Dalje sami analizirajmo razgovor između Isusa, Mojsija i Ilije. Zatim između Petra i Isusa, što kaže Očev glas?

U poslanici Pavla kršćanima promatrajmo riječi koje izražavaju milosrdni stav Apostola. On je usta Božja mlakim Filipljanima.

Radost ljubljenih Božjih sinova i kćeri ukorijenila se u vašim mislima, riječima i djelima.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • Dvadeset osma nedjelja kroz godinu
    Budimo plemeniti, vrednujmo tuđu pažnju, dobrotu i ljubav. Svojom zahvalnošću ispunjamo posebnom milinom naše međuljudske odnose. I uvijek imajmo na umu da smo tada slika milosrdnog Boga. Iznad svega zahvaljujmo Bogu, koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu, koji nas poziva da i Njemu uvijek i svugdje zahvaljujemo.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Duša kao more
    Duša kao more

    Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju: - Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv! Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Nadin ostvareni san

    Djeca su me oduševila i osjećam veliko poštovanje prema njima. Brinu jedni o drugima, sve dijele. Nitko neće uzeti bombon za sebe i kriomice ga pojesti. Ako im dijeliš bombone, odmah zovu jedni druge...

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}