Dodiri Duha Svetoga nas prosvjetljuju, potiču na djelovanje, daju nam svijetlo, snagu i mir koji nam daje veliku utjehu.

5. nedjelja kroz godinu

11.02.2019.

Prvo čitanje: Iz 6, 1-2a.3-8

Evo me, mene pošalji!

Čitanje Knjige proroka Izaije

One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu svetište. Iznad njega stajahu serafi i klicahu jedan drugome:

»Svet! Svet! Svet! Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!«

Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.

Rekoh:
»Jao meni, propadoh
jer čovjek sam nečistih usana.
U narodu nečistih usana prebivam,
a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!«
Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče:
»Evo, usne je tvoje dotaklo,
krivica ti je skinuta
i grijeh oprošten.«
Tada čuh glas Gospodnji: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?« Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 138, 1-5.7c-8

Pripjev:

Pred licem anđelâ pjevam tebi, Gospodine.

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Nek ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«

Gospodine, tvoja me desnica spašava!
Gospodin će dovršiti što započe za me!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Drugo čitanje: 1Kor 15, 1-11

Ovako propovijedamo, ovako vjerujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 5, 1-11

Oni ostaviše sve i pođoše za njim.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ je Gospodnja.

Razmatranje: Pozvani i poslani

U današnjem prvom čitanju, imamo poziv Izaiji na proročku službu. Poziv se događa u hramu, vjerojatno za vrijeme miomirisne žrtve. Izaija čuje raspravu na kojoj se spominje potreba Božjih poslanika. Javlja se: "Evo mene, pošalji mene!"

U evanđelju nakon obilnog ribolova Isus zove učenike koji ostavljaju dotadašnji poziv i polaze za njim. Zove ih da bi ih slao na propovijedanje kraljevstva Božjega među Židove i među sve narode.

U današnjim misnim čitanjima se susrećemo s pozivom na učeničku i apostolsku službu. Taj poziv uključuje poslanje iz kojeg je nikla Crkva - zajednica odazvanih i poslanih.

Zdenčani, pozvani smo i poslani.

Izaijin odgovor: "Evo me, mene pošalji" izraz je svijesti da on slabi čovjek može pridonositi ostvarenju Božjeg plana u prilog ljudima. Izaija se odmah stavlja na raspolaganje, ali je ovu odluku morao uvijek iznova donositi; kad se suočavao s poteškoćama. Njegova sloboda uključivala je i mogućnost odbijanja. Prihvativši proročki poziv, dobio je i novu vrstu slobode te snagu da izvršava ono na što ga Bog šalje.

U drugom čitanju, u odazivu pogana na vjeru, Pavao je doživljavao Božju potvrdu svoga misionarskog djelovanja i uvjerenja da ima zbiljsko zvanje, da se nije ugurao u službu koju obavija.

Pavao je dvojio. I mi dvojimo, ali prepustimo se Božjoj milosti. Bog je onaj koji svojima uvijek ulijeva hrabrost, snagu i milost.

Isus se obraća Petru: "Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!" Nekad Petru, danas nama. Isus nas poziva da ljude dovodimo Njemu. Petar i dva Zebedejeva sina odmah sve napuštaju i idu za Isusom. Ovakav "odlazak" pretpostavlja obraćenje Isusu i slobodno prihvaćanje poziva.

Naše obraćenje Isusu uključuje i poslanje. Učinimo Krista dostupnim svim ljudima.

N.M.


Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Božji poziv centralna je tema ove nedjelje. Božji poziv srce i cijelo biće RASPLAMSAVA. Promotrit ćemo poziv Izaije proroka, prva četiri Isusova učenika i ukazanje Isusa uskrsloga svojim apostolima, posebno Pavlu koji ga je susreo nakon uskrsnuća.

Sva tri čitanja polaze i dokazuju da Božji poziv počiva na osobnom SUSRETU s Bogom, s Isusom Kristom, s Evanđeljem.

Temeljni Božji poziv primamo začećem u utrobi majke- poziv biti muškarac, biti žena.

U krštenju primamo poziv biti sinovi i kćeri na sliku Isusa iz Nazareta, biti za druge, biti sinovi nebeskog Oca, braća i sestre međusobno. Ponašati se kao Krist, biti Božji pomazanici koji posreduju vječno spasenje za druge , počevši od svoje obitelji pa do kraja svijeta.

Specifični Božji pozivi su: bračni život, svećenički stalež , redovnički i misionarski poziv.

Izaija ima viđenje u jeruzalemskom Hramu. Vidi Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Vidi i čuje klicanje serafina koje Izaija doživljava kao trešnju i dim koji ispunja sveto mjesto. Prožet je strahopoštovanjem. U blizini Božjeg veličanstva spoznaje svoju grešnost i pripadnost grešnom narodu. Izaija JAUČE. Vapi za spasenjem kojega samo Bog može dati. Svjestan da je sam po sebi osuđen na propast i samo ga sveobuhvatni sveti Jahve može spasiti.

Ovdje imamo tri ključna dijela: TEOFANIJU – Bog se otkriva i ostaje tajnom; POSVETU – čisti Izaiju preko svojih službenika, priprema ga za proroka; POSLANJE - šalje Izaiju da govori njegove poruke.

Susret s Bogom sadrži duboki i mistični doživljaj Njegove veličanstvene, svete i tajanstvene prisutnosti. Sa sobom nosi divljenje Božjem veličanstvu na kojoj počiva veličina poziva i poslanja čovjeka. Istovremeno se pojavljuje vlastiti osjećaj malenosti, grešnosti, krhkosti, nedostojnosti, straha, osjećaja ništavnosti.

Dušu zapljuskuje i natapa osjećaj važnosti za Boga, izabranosti i povjerenja koje Bog ima za osobu da po njoj djeluje među narodom za vječno spasenje. Svi ovi osjećaji se miješaju. Nekada su izrazitiji jedni a nekada drugi. Doživljaj Božje umiješanosti u vlastitu intimu je kao plamen koji gori u grudima, grije, pecka, ne da mira, potiče, gura, pokreće na novo, nepoznato, rizično.

Žar prvog poziva ostaje prisutan kroz cijeli život. Ponekad je pod naslagama „pepela“ okolnosti ili životnih duhovnih faza. Ipak je živ. S vremena na vrijeme bukne poput rasplamtjele baklje koja pokazuje put u zimskoj noći duše. Unutarnjem ognju uvijek se vraćamo. Na njemu se grijemo. On nam zarumeni lice i zastakli oči. Kad smo u svetištu svoje duše, na koljenima pred Božjim veličanstvom, Njegov plamen raste u našim grudima.

Sveto poslanje pretpostavlja ognjeno čišćenje. Vatra sve uništava ostavljajući ono neprolazno, nepodložno truleži, vječno. Božja riječ je VJEČNA. Da bi se izgovarala potrebno je srce i usne očistiti od svih ljudskih primisli i nečistoća. Iskusiti vlastitu nedostojnost, grešnost u smislu ljudske ograničenosti i krhkosti, posebno u vidu ljudskih računica. Vapiti: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku. Vikati svim svojim srcem, neprestano ponavljati molitvu doživljavajući ljepotu Božjeg poziva da budemo misionari Njegove Riječi i Njegove svetosti.

U Evanđelju sv. Luka opisuje poziv Šimuna i druga tri učenika na Genezaretskom jezeru. Šimun u ribarskim okolnostima doživljava Božju čudesnu prisutnost, spoznaje svoju grešnost, baca se na koljena i zaklinje Isusa da ode od njega radi njegove grešnosti. Isus ga čisti s riječima: „ne boj se“! Odmah dodaje riječi poslanja: „od sada ćeš loviti ljude“.

Izvukli su lađe na kopno. Do poziva ovi ribari bili su okupirani lađama, krpanjem mreža, ribom. Od sada su zauzeti Isusom, njegovom mrežom riječi i djela, njegovim poslanjem da love ljude - duše za vječnu svadbu Janjetovu.

Ove nedjelje u svijetlu znakova pozvanosti od Boga da budemo njegovi misionari, pronađimo u sebi sličnosti s pozivom Izaije i Šimuna Petra.

Promotrimo sljedeće:

  1. Snažni i opipljivi osjećaj Božje prisutnosti u duši
  2. Jak doživljaj grešnosti i nedostojnosti da budemo pred Njim
  3. Potrebu i odlučnost za promjenom svjetovnog (egoističnog) ponašanja
  4. Stalni oganj u grudima što nas pali i potiče da reknemo Bogu: „Evo me, mene pošalji“, ostavljajući svoja uobičajena zanimanja

Oganj radosti rasplamsava srca Misionara Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 17. travnja 2019.

    Čežnja za nebeskim je plod pomazanja i djelovanja Duha. Ovom plodu prethodi odluka biti s Isusom u molitvi. S Njime hodati novom Galilejom i Judejom koje su zemlje gdje nas Bog šalje da silom Duha Svetoga ozdravljamo zaposjednute zlim duhom čiji plodovi su sebičnost, ranjivost, nasilje, glad, golotinja, bolest, neznanje, nemoral, nepostojanje obitelji, svi uzroci nezadovoljstva i nesreće...

    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • U starom samostanu živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima, bilo je mnogo knjiga, ali dva redovnika...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Felista Komba jedna je od kumčadi Zdenca u Tanzaniji i jedna od rijetkih u svojem razredu koja je položila nacionalni ispit. No vrijed-nost njenog ispita mnogo je veća od ostalih kad uzmemo u obzir uvjete u kojima ova djevojčica...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.