Dodiri Duha Svetoga nas prosvjetljuju, potiču na djelovanje, daju nam svijetlo, snagu i mir koji nam daje veliku utjehu.

4. nedjelja kroz godinu

30.01.2019.

Prvo čitanje: Jr 1, 4-5.17-19

Postavih te za proroka svim narodima.

Čitanje Knjige proroka Jeremije

U dane Jošijine: Dođe mi riječ Gospodnja:
»Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh;
prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih,
za proroka narodima postavih te.
Ti bedra svoja sad opaši,
ustaj, pa ćeš im govoriti sve
što ti ja zapovjedim.
Ne dršći pred njima,
da ne bih morao učiniti
da uzdršćeš pred njima.
Danas te, evo, postavljam
kao grad utvrđeni,
kao stup željezni,
ko zidinu brončanu
protiv sve zemlje:
protiv kraljeva i knezova judejskih,
svećenikâ i naroda ove zemlje.
I borit će se s tobom, al te neće nadvladati
jer ja sam s tobom da te izbavim.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 71,1-4a.5-6b.15ab.17

Pripjev:

Usta će moja razglašivati pomoć tvoju.

Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora.

Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Drugo čitanje: 1Kor 12-31-13, 13

Ostaje vjera, ufanje i ljubav; najveća je ljubav.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, aljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav. Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 4, 21-30

Isus, kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan Židovima.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«

A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ je Gospodnja.

Razmatranje: Ja te znadoh

Kako je veličanstven Bog koji je sve stvorio! Njegov je pogled dobar, milostiv. Njegove ruke su očinske.

Prije nego nas je oblikovao, znao nas je. Kako je to veličanstvena spoznaja. Bog nas poznaje, zove nas. Bog nas zove imenom. Za nas ima svoj naum i svoje poslanje.

Mislimo li da mi odlučujemo o svom poslanju? Ne. Bog nas poznaje i prije našeg postojanja i On nas određuje, namjenjuje nam ulogu. Često ne slušamo, ali On inzistira, ne odustaje od nas.

Bog nas poznaje imenom i prezimenom. Nisam samo jedan od mnogih. On me voli, On me prihvaća. Bog me „urezao u svoje dlanove“. Za mnoge smo nevažni i beznačajni, neprimjetni i nevažni. Za Boga smo uvijek izuzetno važni. Nije li zbog nas poslao i svoga Sina?

Namijenio nam je i točno određenu ulogu. Cijeli naš život je odgovor na Božji poziv. Računa na nas. Mi smo njegova djeca, njegove ruke, noge, u nas se pouzdaje. Slika smo Njegove ljubavi u ovome svijetu.

Zdenčani, po nama želi pokazati svoju ljubav i dobrotu prema svakom čovjeku. Molimo ga da se po nama i u nama proslavi.

Posvijestimo svoje odabranje, svoje dostojanstvo i svoje poslanje.

Odgovorimo mu cijelim svojim životom.

N.M.


Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U misnim čitanjima ove nedjelje glavni likovi su prorok Jeremija i Isus Nazarećanin. Njihov poziv,  poslanje i  nevolje  koje proističu iz vjernog služenja Bogu.

Jeremija je pralik Isusa, imaju sličnu sudbinu,  propovijedaju obraćenje srca, posjeduju jaku svijest da su u službi Božjeg kraljevstva.

Jeremija živi u krizno vrijeme, kada je sveti narod skupa sa svojim kraljevima, knezovima i duhovnim vođama zastranio od Boga i njegovih zapovijedi. To je između 650. i 580. godine pr. Kr.  Rođen je u svećeničkoj obitelji, benjaminovac iz mjesta Anatota, blizu Jeruzalema.

Bio je laik, neoženjen, a to se tumači da se u potpunosti posvetio svojem proročkom poslanju. Kad ga je Bog pozvao bio je vrlo mlad, jako nježan i osjećajan. Takvomu Bog zadaje da „čupa i sadi, ruši i gradi“ ( Jer 1,10), totalno u suprotnosti s njegovom naravi. On narodu nagoviješta nesreću.

Jeremija opisuje kako je duboko doživio Božji glas koji ga  poziva: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima…“. Slutio je da će morati govoriti protiv ponašanja svećenika, kraljeva i naroda.  Gospodin ga ohrabruje, ne dopušta mu drhtanje pred neprijateljem. Stavlja mu sliku utvrđena grada kojega nastanjuje Božja sila i snaga. Priprema ga za  udarce i napade koje će zadobiti u borbi od moćnika, ali mu garantira da ga oni neće savladati: … „jer ja sam s tobom da te izbavim“.

Vrlo slično se događa Isusu nakon što je u sinagogi proglasio sebe Pomazanikom Duha Svetoga koji proglašava godinu milosti Gospodnje za svih, s naglaskom na sve vrste ugroženih od ljudi i grijeha.

Nije ostalo na prvotnom divljenju. Isusovo tumačenje Pisma izazvalo je pitanja, sumnje radi poznavanja njega kao mještanina, sina Josipa tesara. Površno izvanjsko poznavanje Isusa  ispriječilo se na vratima vjere i tajne pred njegovom osobom, pozivom i poslanjem da provede riječi koje je netom pročitao.

Isus navodi primjere udovice, ne židovke, koju je prorok Ilija spasio da ne umre od gladi skupa sa sinom, i Naamana Sirca kojega je prorok Elizej ozdravio od gube jer je povjerovao i poslušao da se okupa u Jordanu. Isusovo apeliranje da je poslušna vjera preduvjet njegova spasiteljskog djelovanja, slušatelje ispunja gnjevom do mjere da su ga odveli na rub brijega da ga strmoglave. Isus je na rubu brijega prošao između njih i otišao.

Njegov autoritet s kojim je prošao ukazuje na njegovu snagu koju je primio od Oca za ovo opasno poslanje. On je u Ocu i Otac je u Njemu. Bez Očeva dopuštenja ništa zla mu se neće dogoditi.

U ogledalu Isusa i Jeremije pogledajmo sebe, svoj poziv i poslanje biti kršćani s bojama milosrdne ljubavi koja je velikodušna i dobrostiva prema svima i u  svim okolnostima. Također u opasnostima, kad smo napadnuti, izrugani, izazvani, izvikani, odvedeni na „rub odbačenosti“ od nama važnih osoba, šefova, susjeda, kolega i svih „razumnih“ ovoga svijeta.

Mi smo GRAD Božjim pozivom utvrđen, On je naš željezni stup, naša zidina od bronce.

Riječi koje je Gospodin rekao Jeremiji sada govori tebi kao pojedincu, nama kao Zdencu Milosrđa.

Ovo su riječi miline Gospodnje. Prebivajmo u njima, neka preplave naše osjećaje, naš um neka ih spusti u naše srce. Silinom njihovom poteći će rijeke žive vode koje struje u život vječni. „Gospodine uzdanje od moje mladosti! …Ti si mi zaštitnik od majčina krila…“

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 17. travnja 2019.

    Čežnja za nebeskim je plod pomazanja i djelovanja Duha. Ovom plodu prethodi odluka biti s Isusom u molitvi. S Njime hodati novom Galilejom i Judejom koje su zemlje gdje nas Bog šalje da silom Duha Svetoga ozdravljamo zaposjednute zlim duhom čiji plodovi su sebičnost, ranjivost, nasilje, glad, golotinja, bolest, neznanje, nemoral, nepostojanje obitelji, svi uzroci nezadovoljstva i nesreće...

    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspijevao prenijeti istu količinu vode...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • MISIJA TANZANIJA
    U mjesecu studenom, skupa sa djecom osnovne i srednje škole, posjetili smo starije osobe u okolici misije te u udaljenoj Manavali gdje žive narodi plemena Masai. Za neke od njih je ovo bio prvi izravan kontakt sa ovim narodom koji je zbog specifičnog načina života i običaja daleko od tradicionalnog afričkog načina života. Prilikom svake posjete djeca imaju priliku čuti dosta korisnih savjeta od starijih osoba, a isto tako i vidjeti dosta primjera darežljivosti.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.