33. nedjelja kroz godinu - 19. studeni 2017.

Prvo čitanje Izr 31, 10-13.19-20.30-31

Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na vratima hvale djela njezina!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam 128, 1-5

Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

Drugo čitanje 1Sol 5, 1-6

O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.

Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje Mt 25, 14-30

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga. ’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom. ’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Pavlov tekst ponavlja nepredvidivost Gospodnjeg dolaska i budnost. Bog se prema čovjeku ponaša kao kradljivac u noći. Njegov dolazak je nepredvidiv i nenajavljen, dolazi kad ga se najmanje očekuje.

Zdenčani, ne preostaje nam drugo već stalno biti budni, spremni na svaku mogućnost. Nisu nam dopuštena odgađanja i nedopuštene sigurnosti.

Apostol ističe svojstva koja treba imati budnost kršćanina u iščekivanju Gospodnjeg dolaska. To stanje budnosti nije nešto intelektualno nego i moralno. Pavao, tumači što znači „bdjeti“, kad kratko i jasno kaže: kao »Bdijmo i trijezni budimo« . Trijeznost je ona krepost kojom se uzdržavamo od svega onoga što pomračuje um i otežava savjest i srce.

Želimo li biti budni i biti uvijek u stanju donijeti ispravnu odluku u životu, moramo biti uravnoteženi, umjereni i ne navezani na stvari.

Biti bez kočnice u životu čini nas pospanima, bezvoljnima i površnima. Vrijednost života – reći će Apostol – je smrt i susret s Gospodinom.

Pozorni i budni kršćanin je »sin dana«, prkosi noći radosno idući u susret Gospodinu koji dolazi.

Mislimo da su talenti darovi ili umne sposobnosti što ih je Bog darovao svakome od nas. Evanđelist Matej govori o prigodama što ih život pruža svakom čovjeku, odgovornosti koje je pozvan preuzeti, poslovi koji su mu povjereni.

Prva dvojica slugu su simbol radišnosti i poduzetnosti, jer trguju talentima i predaju ih dvostruko više od primljenog iznosa i stoga gospodar za njih kaže da su »dobri i vrijedni«. Treći sluga je lijen, neaktivan, ne trguje, ne izlaže se rizicima i ograničava se na čuvanje, i zbog toga je nazvan »zlim i lijenim« i »beskorisnim«.

Razlika među slugama je dakle između radišnosti i lijenosti, između poduzetnosti i pasivnosti.

Gdje smo mi, kakve smo mi sluge? Radišne ili lijene, poduzetne ili pasivne? U svojoj obitelji, na poslu, među prijateljima, u Zdencu? Da li igramo na sigurno?

Isus nas poziva na promjenu mišljenja, ne sitničava poslušnost i strah, već pogled ljubavi koji je bez računice.

Ljubav bez računice je prava narav odnosa između Boga i čovjeka. Svi mi trebamo djelovati iz ljubavi, živjeti evanđelje i poruku evanđelja pretvarati u konkretna i velikodušna djela.

Zdenčani, kršćanski se život ne iscrpljuje u pobožnosti i lijepim osjećajima, on je u djelovanju.

Ljubav mu je dovoljna ...