U srcu prepunom ljubavi, radost se neizmjerno umnaža. Majka Terezija

12. nedjelja kroz godinu - 18. lipnja 2017.

16.06.2017.

Prvo čitanje: Jr 20,10-13

Reče Jeremija: Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti. Gospodine nad vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: 69,8-10.14.17.33-35

Pripjev:

Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

No tebi se molim, Gospodine,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,
po svojoj vjernoj pomoći!
Usliši me, Gospodine,
jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu obazri se na me!

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.

Drugo čitanje: Rim 5,12-15

Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mt 10,26-33

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.« Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Priznanje Boga u iskrenosti

Naš Gospodin Isus Krist traži od nas u Evanđelju ove nedjelje unutrašnju slobodu i vanjsku iskrenost: ne trebamo se bojati ljudi, nego u radosnoj spremnosti ići našim putem u službi pred Bogom i u ljubavi prema bližnjemu. Pritom se ne trebamo plašiti javne riječi, ako se radi da zastupamo Boga i za njega svjedočimo.

Ipak ne radi li se o tom, da smo uvijek iznova na temelju ljudskih obzira zakočeni, činiti dobro? Katkad smo oprezni, otprilike prema motu: što će ona ili on kazati ili misliti, ako se tako ili drukčije ponašam?

Svi mi poznajemo pritisak društvene sredine, grupe, javnosti, i nije lako i treba sasvim izvjesna jakost, da bismo se na pravi način održali uslijed toga pritiska. Preveć brzo se popušta radi "dragoga mira" ili se skriva iza onoga što "se" kaže ili čini. Strašimo se vlastitoga mišljenja, pred vlastitim stajalištem, također tamo gdje se radi o pitanjima savjesti i uvjerenja vjere. Ne igraju li na kraju i mediji važnu ulogu u tome, što nam je u mišljenju i djelovanju tako reći navedeno…!

Trebamo li biti slobodni?! Upravo ovdje od nas traži riječ Gospodnja, da odbacimo svaki ljudski strah. Ako bismo se našli i u situaciji progonstva, u kojoj bismo se bojali kao kršćani za svoj život, nema razloga, da  pred moćnicima ovoga svijeta padnemo na koljena. Ne – "bojati" i klanjati se smijemo samo Bogu! Pritom "Božji strah" ne razumjeti kao strah pred Bogom, nego puno više kao strah dragoga strahopoštovanja, poniznoga i povjerljivoga respekta u odnosu na Boga, našega nebeskog Oca koji se brine za nas i ne dopušta, da nam nešto ne dostaje od onoga što trebamo za naš život.

Unutrašnja sloboda, koju nam daruje Božja riječ, kazuje nam i pojašnjava nam,  da ovaj naš zemaljski život nije najviše dobro.  Što bi nam koristilo, ako bismo dobili sve blago i sva bogatstva ovoga svijeta, a duši našoj naškodili? Nije li povezanost s Bogom, prijateljstvo s njim, vrjednije od bilo kakve moći i slave ovoga svijeta? Nije li to znak velikoga pouzdanja, ako mi unatoč klevetanja, upravo progonstava priznajemo Isusa Krista i njega častimo? On će jednom, kada ponovno dođe u slavi suditi žive i mrtve,  priznati nas pred svojim Ocem nebeskim i anđelima nebeskim.

Evanđelje ove nedjelje sa sigurnošću ne želi jedno: da nam utjera strah i da nas obeshrabri. Netko bi mogao kazati da su njemu zahtjevi vjere previsoki i da ih je nemoguće vlastitom snagom svladati. Da, to je ispravno! Vlastitom snagom sigurno ne. A ipak u tom leži ključ razumijevanja i temelj naše nade: što smo više svjesni vlastite slabosti, i našu nadu temeljimo na Gospodinu, tim sigurnije i moćnije pripada nam Božja pomoć. Tako se ne trebamo bojati, da se od nas pretjerano zahtijeva. Bog nam svakoga dana daje ono potrebno što trebamo. Kao što se brine za biljke i životinje, još više se brine za nas. Nije naša vlastita snaga ono na čemu gradimo, nego pomoć Božja, okrepa i pomazanje njegova Svetoga Duha daju nam snagu i hrabrost.

Neka nam Marija, Majka Božja pokaže pravi put! Ona je sve vrijeme bila ponizna "službenica Gospodnja", i upravo u svojoj poniznosti nije se bojala moćnika ovoga svijeta, nego je služila Bogu u najvećoj slobodi ljubavi i ljudima činila dobro. Da, mi smo slobodni i otkupljeni; vjera nam daruje slobodu srca i iskrenost naspram naših bližnjih, koji trebaju svjedočanstvo naše vjere i naše ljubavi.

Fra Jozo Župić

Preuzeto sa web stranice: www.franjevci-split.hr

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

Duhovne priče

  • Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • MISIJA TANZANIJA

    U obližnjem selu Ibohora, u blizini misije Ujewa zajedno sa svojim unukom Hamzom, živi starica po imenu Agatha. Ova starica u svojim 70-im dijeli sudbinu mnogih baka i djedova u Africi, a to je da uglavnom žive sa unucima o kojima se moraju skrbiti, jer su im roditelji umrli ili ih napustili. Fizički više nije sposobna skrbiti se niti o sebi, a niti o unuku koji je učenik 4. razreda osnovne škole. Uglavnom ovisi o milosrđu drugih ljudi i o fizičkoj pomoći njenog unuka kada se vrati iz škole.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.