Subota, 01.04.2017. 14:16

PETA KORIZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje: Ez 37,12-14

37 12Zato prorokuj i reci im. `Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 13I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 14I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim` - riječ je Jahve Gospoda.”

Pripjevni psalam: Ps 130,1-8

130 1Hodočasnička pjesma.
Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
2Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

3Ako se, Jahve,
grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
4Al` u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.

5U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
6Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna

7nek` Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
8on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje: Rim 8,8-11

8 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

Evanđelje: Iv 11,1-45

11 1Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" 8Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." 11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." 13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" 17Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. 18Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 21Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." 23Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" 24A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." 25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." 29A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. 30Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. 32A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 34upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" 35I zaplaka Isus. 36Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" 38Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. 39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." 40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" 41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. 42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" 45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Isus je slika čovjeka koju želimo precrtavati u naš život i u naše srce tijekom našega života sa željom da postanemo kao On. Od načina na koji Isus govori, kako se odnosi prema svojim bližnjima i prilagođava tipu čovjeka koji stoji preda njim pa sve do Njegova odnosa s Bogom, Isus je bez mane i savršena slika ljubavi.

Zaustavimo se u ovom evanđelju i promatrajmo Ga; kako se ponaša, što govori i kako postupa. U početku Evanđelja vidimo da mu dolazi vijest o bolesti ljubljenog prijatelja Lazara iz Betanije. Sigurno Ga je ta informacija potresla i vjerujem da je slika prijatelja koji leži teško bolestan u Isusu izazavala emocije tuge, suosjećanja i želje za pomoći. No Isus je odlučio ostati u gradu još neko vrijeme. Sigurno je imao u planu obilaziti ljude, ozdravljati i poučavati te unatoč tome što je nosio Lazara u srcu, odlučio je ipak ostati još dva dana tamo gdje je bio. Osjetio je da je tako najispravnije. Zanimljiva je ta Isusova odlučnost u ovoj odluci. Mnogi od nas bi se na ovakvu vijest rastresli i odlučili odmah sve napustiti i napraviti ono što mislimo da je najispravnije-pokušati pomoći Lazaru i biti uz Martu i Mariju. No Isus, kako je bio u povezanosti sa Ocem, osjetio je da još nije vrijeme, nije se dao rastresti unatoč boli koju je osjećao i vjerovao je da je Bog tu nešto pripremio, kako bi se proslavio i kako bi Mu što više ljudi povjerovali. Intiman Odnos sa Abbom, Ocem ljubavi je nešto na što smo pozvani i mi nasljedovati Ga. U neprestanoj prisnosti sa Njim, problemi i situacije koje iskaču oko nas postaju prilike u kojima možemo naći način kako govoriti, činiti i ljubiti kao što Abba ljubi. To su prilike u kojima Ga možemo proslavljati. Isusovo odgađanje odlaska Marti i Lazaru i smrt Lazarova kada je napokon došao izgledali su kao neizlazna situacija. No upravo u toj situaciji Isus je prepoznao da će moći proslaviti Boga, vjerovao Mu je iz dubine duše da može oživjeti Lazara i tako je i bilo. I mi smo pozvani njegovati naš odnos sa Abbom, živjeti iz Njegove prisutnosti koja će nam otvoriti oči da prepoznamo da se neizlazno i nerješvo sa neobičnom lakoćom razrješava kada Njemu predamo konce i proslavljati Ga kada vidimo Njegov prst na djelu.