Mojsije pita Boga za njegovo ime. I Bog mu se objavljuje: Ja sam onaj koji jesam - Jahve! To je bio i odgovor na pitanje, ali i utemeljenje zadaće koju mu Bog daje. To ime je snaga naroda. Njihov Bog je – Bog koji jest, koji je nazočan, koji je s njima, oni postaju kadri pobijediti jačeg faraona i njegovu vojnu silu. Jahve je učinio velike stvari. Sve je Božje djelo, jer oni kao narod nikada to ne bi mogli učiniti. U tom je imenu sadržan Božji način djelovanja među ljudima. Bogu se prepisuju „uzvišena“ imena...

Jedno je vjerovati riječima, a sasvim drugo vjerovati svojim opredjeljenjem. Abraham, starac, pozvan od Boga, napušta svoje prebivalište, svoju domovinu i svoj narod i odlazi u nepoznato, u zemlju koju mu Bog pokazuje. Iako je već star, a bez potomstva, Bog obećava njemu i njegovoj ženi da će od njih proisteći velik narod. Najveća Abrahamova odlika je u tome što je vjerovao Bogu. Nije sumnjao u Božju providnost ni onda kada je mislio da treba žrtvovati vlastitog sina...

U prvoj korizmenoj nedjelji razmatranje nas prenosi u pustinju kamo je „Duh vodio Isusa“. Pustinja je u Svetom pismu prikladno mjesto za susret s Bogom. Isusu nije pustinja samo mjesto povučenosti i intimnosti s Bogom nego i mjesto odlučne borbe gdje ga je kušao đavao. Sotona predlaže Spasitelju trijumf i slavu. Ali Isus hoće čovjeka otkupiti od grijeha, od pobune i oholosti. Za to postoji samo jedan put, a to je poniženje, poslušnost, križ. Neće Isus spasiti svijet trijumfom nego trpljenjem...

OSMA NEDJELJA KROZ GODINU

Isus vrednuje čestitost pojedinog čovjeka i vjernika (Lk 6, 39-45). Kaže: „Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.“

SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU

Isus ni u jednom trenutku svoga naučavanja ne niječe zlo, bolest, nepravdu, mržnju, patnju, poniženje u ovome svijetu. Ta i sam je sve to iskusio na vlastitoj koži. No upravo zbog toga i njegov program ima istinsku težinu. On je svjestan da se taj svijet i mentalitet ne može mijenjati ako se ne promjeni čovjeka a ta promjena je upravo u tome da čovjek počinje postupati suprotno od ljudske logike.

U svakom čovjeku postoji težnja za srećom (blaženstvom). Sreća je nešto što očarava svakog čovjeka. Svatko želi biti sretan i smiren, ali vrlo rijetki su koji su stvarno i bili sretni i smireni. Kao da postoji neki nesklad između željene sreće i ostvarivanja te sreće. Tokom ove naše ljudske povijesti pojavilo se mnogo navjestitelja i nudilaca sreće.

U današnjem prvom čitanju, imamo poziv Izaiji na proročku službu. Poziv se događa u hramu, vjerojatno za vrijeme miomirisne žrtve. Izaija čuje raspravu na kojoj se spominje potreba Božjih poslanika. Javlja se: "Evo mene, pošalji mene!" U evanđelju nakon obilnog ribolova Isus zove učenike koji ostavljaju dotadašnji poziv i polaze za njim. Zove ih da bi ih slao na propovijedanje kraljevstva Božjega među Židove i među sve narode. U današnjim misnim čitanjima se susrećemo...

Kako je veličanstven Bog koji je sve stvorio! Njegov je pogled dobar, milostiv. Njegove ruke su očinske. Prije nego nas je oblikovao, znao nas je. Kako je to veličanstvena spoznaja. Bog nas poznaje, zove nas. Bog nas zove imenom. Za nas ima svoj naum i svoje poslanje. Mislimo li da mi odlučujemo o svom poslanju? Ne. Bog nas poznaje i prije našeg postojanja i On nas određuje, namjenjuje nam ulogu. Često ne slušamo, ali On inzistira, ne odustaje od nas. Bog nas poznaje imenom i prezimenom...

Prvo čitanje: Izl 3,1-8.13-15

3  1Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. 2Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

Isus je na svadbi sa svojim učenicima. Tu je i njegova majka. Uzvanici se vesele i pjevaju, ali se mladoženji nabralo čelo. Isusova majka je zamijetila nepriliku. Nenametljivo ustaje, priginje se k Isusu govoreći potiho: „Vina nemaju.“ Isus je zatečen. Nije imao namjere već sada djelovati. Zato tvrdo odgovara: „Ženo, što ja imam s tobom. Još nije došao moj čas!“ Tvrd govor. Teške riječi. Zar se tako odgovara majci? Marija se međutim ne brine. Dozove sluge i rekne im...

Krštenje Gospodinovo je događaj koji je označio prekretnicu u Isusovom životu. Evanđelist niti ne opisuje detaljno sam događaj, minimalizira se govor o Gospodinovu krštenju, a stavlja se u prvi plan ono što slijedi nakon njega. Krstitelj govori o onome koji dolazi nakon njega i koji će krstiti Duhom Svetim. Za Ivana nije važno ni njegovo krštenje, koliko je bitno ono krštenje Duhom Svetim koje će Gospodin dijeliti kasnije. Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Nebitan je sam događaj krštenja...

Ugledajmo se na Mariju i Josipa. Biti otvoren Božijem zovu i ne bojati se, donosi nama i drugima blagoslov, radost, mir i u konačnici spasenje. I nemojmo se bojati, jer Bog ohrabruje i rasvijetljava naše putove (Mt 1, 20) videći našu angažiranost oko slijeđenja Božijeg poziva-slijeđenja ljubavi!

Glavna misao ovih liturgijskih čitanja je strpljivost čekanja. Na putu smo čekanja. Čekamo Mesiju, Spasitelja. Čekamo ponovni Kristov dolazak. Današnji Izaijin odlomak je oda radosti. Ova nedjelja od starine zove se „Gaudete – Radujte se“, zove na radost zato što je Gospodin blizu. Izaija nam poručuje da temelj radosti nije materijalno blagostanje, nego Božja spasonosna prisutnost. Sveti Pavao piše iz zatvora, ali unatoč tome poziva na radost, vjerničku radost. Vanjski znak te radosti je blagost među ljudima...

Ulazimo u vrijeme iščekivanja. Naš je život pod znakom iščekivanja Dolaska Gospodinova: „Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ Prisjećamo se prvog Kristovog dolaska u tijelu. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja. Iščekujemo njegov slavni dolazak, na kraju naše povijesti...

Ovom posljednjom nedjeljom u crkvenoj godini spominjemo se jedne, možda za nas i neobične svetkovine - svetkovine Krista Kralja. Isus je kao što znamo rođen za vrijeme vladavine cara Augusta. Ovaj car se spominje kao onaj koji je pozvao na popis stanovništva čitavog Izraela. U trenutku kada najmoćniji čovjek rimskog carstva iskazuje svoju moć - u našu ljudsku povijest ulazi malo djetešce koje će tu istu povijest duboko uzdrmati i ostati zauvijek zapamćeno. Njegovo kraljevstvo...