Uskrs je blagdan nad blagdanima. Uskrs je prvi dan Novoga svijeta – svijeta u kojem smrt nema posljednju riječ. Kristov uskrsni događaj, nije bio samo njegov, nego se dotiče svakog čovjeka, cijelog čovječanstva, svega stvorenja. U Kristu ćemo svi biti oživljeni. Uskrs nam daje veliku životnu nadu. Nitko nije mogao zaustaviti božansku snagu uskrsnuća. Život se rodio. To je nov, jedinstven, neuništiv, vječni život...

Poniženje i uzdignuće, svršetak i početak, smrt i život: sve je povezano. Kako je Isus sa svojom sudbinom blizak našem životu! Veličajmo njega, koji dolazi u naše vrijeme, dozivajmo ga po imenu, da i nas od smrti vodi u život! Prvo je čitanje uzeto iz Pjesama o sluzi Jahvinom. On sluga Božji, pokrenut silnom voljom i željom da spasi čovjeka i da proslavi Boga, iz ljubavi prema Bogu i ljudima. Možemo li ovdje prepoznati...

Današnje evanđelje daje nam mudrosti za cijeli život. Isus u svojoj prispodobi nam kaže: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ Isus ne govori o umiranju kao nečem konačnom. Za Isusa umrijeti znači zadobiti pravi život, umnožiti život. Ukazuje nam na svoju smrt i uskrsnuće. Upotrebljava sliku pšeničnog zrna koje mora umrijeti da bi živjelo. Ono se odnosi na njega i na sve nas. On pokazuje duboki zakon života...

Svi smo mi putnici u vremenu. Svatko od nas ide prema svojem ostvarenju. Svi mi idemo prema obećanoj zemlji. A hoćemo li do nje stići? Za čim idemo i koje svijetlo rasvjetljava stope naših koraka. Zdenčani, naše svijetlo je Krist. Za njim treba ići. Naša narav je neshvatljiva, ali usmjerena je prema Istini, a Istinu ne pronalazi. Usmjerena je prema Dobru...

Onda Bog izgovori sve ove riječi: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi...

Druga korizmena nedjelja vodi nas na susret s Kristom, koji je preobražen Očevim svjetlom. Isus je obasjan Očevim svjetlom zbog svoje poslušnosti Očevoj volji. Učenici vide preobraženog Isusa ali ništa ne razumiju. Isus im otkriva svoje božanstvo. Njegov sjaj i promjena lica ukazuju na obećanog Spasitelja...

Isusa Duh vodi u pustinju, a tek je sišao na njega. Pustinja, suh kraj, vrelo sunce, suhi pijesak, pješčane oluje, oskudica u hrani i piću. Što je Isus tražio u pustinji? Bio je s Ocem! Preispitivao je svoje poslanje. On Sin Božji?! Ako njemu nije bilo jasno njegovo poslanje, kako će nama...

Biti bolestan u Isusovo vrijeme bilo je jako teško. Osim patnje zbog bolesti, bolesnici su patili zbog društvene izoliranosti i izdvojenosti. Smatralo se da je bolest Božja kazna i da je bolesnik duhovno mrtav čovjek. I mi danas često bježimo od bolesnika. U svojoj oholosti ne želimo ih u svojoj blizini...

Čitanja ove nedjelje odišu Zvanjem i Poslanjem. Isus zove svoje učenike! Isus zove nas! Zove nas na učeničku i apostolsku službu. Isus traži nas za svoje suradnike. Sudjelujmo u ostvarenju Božjeg plana. Stavimo se na raspolaganje. Isus je morao ići iz jednog mjesta u drugo...

Isus je činio čuda. I Isusovi protivnici to priznaju. Isus odbija senzacionalizam i sve ono što je izvanredno. Mnogi su u njegovo vrijeme vidjeli čuda ali se nisu obratili ni povjerovali, nisu jer su imali slabu vjeru. I danas tražimo čuda. Znači li to da je naša vjera slaba? Često kroz život tražimo čuda...

Odlomci Svetog Pisma koji su pred nama govore o Božjem pozivu čovjeku (Samuelu) i ljudima (apostolima). Samuel veliki čovjek, prorok koji je spreman i raspoloživ na susret s Bogom iako ne prepoznaje Božju Riječ. Sličan je i susret Isusa s učenicima. Isus želi svoje poslanje...